Mokraćni mjehur – funkcije i inervacija

Iako bi se površnim opažanjem moglo zaključiti kako mokraćni mjehur većinom vremena miruje i ne radi ništa, dok se ne pojavi potreba za mokrenjem, bila bi to sasvim kriva konstatacija. Glavne su funkcije, u najkraćem, pohrana urina i sam akt mokrenja. Te funkcije mokraćni mjehur obavlja 24 sata dnevno – dakle, cijeli život neprekidno. Ogromnu većinu tog vremena mokraćni mjehur obavlja funkciju pohrane sve veće količine urina koja neprekidno (ovisno o količini i vrsti konzumacije) dolazi mokraćovodima iz bubrega.

Mokraćni mjehur, uretra i poprečno-prugasta muskulatura dna zdjelice čine funkcionalnu cjelinu. Ta cjelina je iznimno bogato živčanim putevima povezana sa živčanim sustavom – centralnim nervnim sustavom (mozak i leđna moždina), perifernim te autonomnim ili vegetativnim živčanim sustavima (simpatikus i parasimpatikus). Pored svega, mokraćni mjehur posjeduje i vlastitu, intrinzičku nervnu mrežu. Tako mokraćni mjehur spada u red najbolje inerviranih organa u tijelu. Sve je to usmjereno održavanju i koordinaciji vrlo kompleksne funkcije mjehura koja podrazumijeva da postoji odgovarajući senzibilitet mjehura, nesmetana faza prikupljanja i pohrane urina zatim voljno kontrolirani akt mokrenja te sposobnost prekidanja samog mokrenja.

Za ovo je potrebna fina koordinacija osjetnog, motoričkog i autonomnog živčanog sustava koja seže od mjehura senzibilnim putevima uzlazno sve do kore velikog mozga, a zatim se motoričkim te vegetativnim (autonomnim) putevima vraća prema mjehuru, uretri i muskulaturi dna zdjelice. Većina ovih impulsa prolazi autonomnim nervnim putevima pa, dakle, nije pod utjecajem naše volje. Tek sami kortikalni dijelovi velikog mozga omogućuju svojim inhibicijskim signalima voljnu kontrolu akta mokrenja. Simpatikus načelno priječi mokrenje dok ga parasimpatikus olakšava. Kada bismo na neki način mokraćni mjehur denervirali i prepustili ga njegovoj vlastitioj neuralnoj mreži on bi se skvrčio, a tome spontano i teži pa inhibicijski signali, uz djelovanje simpatikusa, zapravo omogućuju nesmetano punjenje mjehura i pohranu urina. Tako mokraćni mjehur djeluje zapravo veliku većinu vremena kao niskotalčni rezervoar omogućujući svoje nesmetano punjenje bez poriva na mokrenje sve dok volumen urina ne dosegne približnu zapreminu mokraćnog mjehura. To je oko 450-500 ml, a tada, relativno naglo, počinje rasti i tlak u mokraćnom mjehuru.

Pod normalnim mokrenjem podrazumijeva se voljno izazvan refleksijski mehanizam. Sam akt mokrenja započinje kad se mjehur napuni urinom blizu svog maksimalnog kapaciteta, a to dovodi do rastezanja stjenke mjehura (detruzora), povećanja tlaka u mjehuru i stimulacije mehanoreceptora. Ti se impulsi šire senzibilnim uzlaznim nervnim putevima do mikcijskog centra u srednjem dijelu mozga (pons) koji dalje dobija impulse iz kore velikog mozga, bazalnih ganglija, talamusa i hipotalamusa, i tako dolazi do osvještavanja potrebe za mokrenjem. Kod normalnog akta mokrenja ona se voljnim putevima može modificirati i odgoditi do fiziološki i socijalno prihvatljivih okolnosti. Potom dolazi do aktivacije parasimpatikusa i motoričkih neurona. Parasimpatikus dovodi do relaksacije vrata mjehura (izlazni dio mjehura) i stražnje uretre, a motoričke niti provode impulse do muskarinskh receptora čija stimulacija dovodi do kontrakcije detruzora odnosno stjenke samog mokraćnog mjehura. Voljnim motoričkim nitima nervus pudendalisa relaksira se tzv. vanjski uretralni sfinkter građen od poprečno-prugaste muskulature. U tim okolnostima započinje mokrenje kojim se, u idealnim uvjetima, mokraćni mjehur u cijelosti isprazni i tako postaje spreman dulje vrijeme ponovo djelovati kao niskotlačni rezervoar koji se opet nesmetano puni. Završetkom mokrenja završava se tako jedan cijeli ciklus koji se neprestano ponavlja 24 sata dnevno. Jasno je da razne bolesti, pa i samo starenje, taj ciklus oštećuju i on ne funkcionira tako idealno kako je ovdje opisano.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Antibiotici

Učestale bakterije u urinu nakon liječenja antibioticima. Što je uzrok tome?

Aldosteron

Nadbubrežne žlijezde

Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena […]

Algurija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Cistocela

Cistocela

Cistocela je protruzija mokraćnog mjehura u rodnicu koja nastaje zbog defekta dna zdjelice. Prolaps genitalnih organa je poremećaj koji pogađa žene svih životnih dobi. Rizik raste s godinama života pogotovo ulaskom u postmenopauzu pa oko polovice žena starijih od 55g ima neki oblik prolapsa. Rizični čimbenici koji pogoduju nastanku prolapsa su trudnoća, teški vaginalni porodi […]

Citološki nalaz

Možete li mi protumačiti citološki nalaz urina

Iz iste kategorije

Urologija

Minimalno invazivna kirurgija u urologiji

Ovdje govorimo o specifičnom obliku kirurških zahvata koji su usmjereni minimiziranju traume za bolesnika poglavito birajući pristup pojedinom kirurškom zahvatu, a to se u najvećoj mjeri odnosi na izbjegavanje tzv. klasične kirurgije otvorenim širokim rezom. Poanta minimalne invazivnosti je, dakle, u pristupu operativnom polju jer „unutra“ se gotovo uvijek opet mora napraviti isti kirurški postupak […]

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Slabije erekcije – molim Vaš savjet

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Je li ovo upala mjehura?

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]