Prostata se kirurški najčešće liječi u dvije situacije. Jedna je rak prostate kada je potrebna operacija koju nazivamo radikalna prostatektomija. Ona u ovoj kolumni neće biti predmet interesa. Pisati ću o tome na što je potrebno fokusirati osobitu pažnju nakon operacije benigno uvećane prostate (BPH – benigna hiperplazija prostate).

   Dobroćudno uvećanje prostate, ako dovodi do određenih neželjenih ili opasnih posljedica, operira se transuretralno, tj. endoskopski, elektroresekcijom (tzv. TURP – transuretralna resekcija prostate) ili klasičnim rezom – „otvorenom“ operacijom. Vrijedi napomenuti kako se endoskopska, odnosno transuretralna, operacija može izvesti i laserskom metodom u nekim urološkim ustanovama. Bez obzira na primijenjenu metodu operacije odstranjuje se veći dio, ali ne i cijela prostata. Uklanja se onaj dio prostate koji je svojim povećanjem doveo do neželjenih posljedica. Dakle, dio prostate ostaje na svom mjestu!

     Nerijetko bolesnici krivo zaključuju kako je endoskopska operacija (TURP) manje agresivna a se često kolokvijalno ta operacija naziva i „struganje“ ili „čišćenje“ prostate. Takvi nazivi nisu dobri iz dva razloga: Prvo, sugeriraju da se radi o posve bezazlenoj operaciji čime se minoriziraju moguće komplikacije i, drugo, tzv. „mala“ operacija gotovo neizbježno implicira potpuno apsolutni uspjeh i nužno značajno poboljšanje, a tome zaista nije uvijek tako.

    Najčešće se bolesnici nakon operacije, i to bi trebao biti cilj operacije, otpuštaju na kućnu njegu bez katetera. Kako god bilo, nakon operacije prostate treba, u njezi bolesnika (nakon otpusta iz bolnice) voditi računa o nekoliko bitnih elemenata. Na te stvari treba osobito paziti u prvih mjesec dana nakon operacije. Najprije ću navesti uzimanje dovoljno tekućine – radi se o tri litre tekućine dnevno. Pri tome, vrsta tekućine nije bitna nego je presudna samo količina. Nadalje, treba obratiti osobitu pažnju da nema nikakvih znatnijih tjelesnih aktivnosti. Nije neophodno ležati u krevetu, a kraća šetnja jednom ili dva puta dnevno bez opterećenja (npr. dodatnim teretom) vrlo je korisna.

    U tom smislu, a sa ciljem izbjegavanja naprezanja, vrlo je važno regulirati stolicu. Stolica mora biti redovita i mekana da se izbjegne bilo kakvo naprezanje, napinjanje i slično. Takva naprezanja mogu dovesti do tzv. sekundarnog krvarenja, a tada je katkad potrebno i ponovna kirurška intervencija. I u tom segmentu je vrlo važna obilna hidracija odnosno uzimanje dosta tekućine. Prehrana treba biti lagana izbjegavajući jako začinjenu hranu, teško probavljive namirnice kao i one koje izrazito napuhuju.

    Ukoliko je bolesnik otpušten s urinarnim kateterom, u kućnim uvjetima vrijede iste preporuke, a na njih osobito treba obratiti pažnju nakon odstranjenja katetera kada bolesnik počinje ponovo spontano mokriti. Do potpune stabilizacije stanja katkad je potrebno i nekoliko mjeseci, ali rane komplikacija se najčešće dešavaju u prvom mjesecu nakon operacije pa stoga vrijedi pokloniti pažnju upravo ovim preporukama u tom razdoblju.