Budući da je rak prostate vrlo česta maligna bolest, osobito u starijim dobnim skupinama, jasno je da postoji opći interes za mogućnosti prevencije nastanka same bolesti. Taj interes dodatno povećavaju dvije činjenice.

Prva je znatno povećana sklonost nasljednosti te bolesti među najbližim srodnicima (otac/brat). Drugi, još zanimljiviji, a već dugo poznat razlog je činjenica da je među muškarcima u Japanu ova bolest vrlo rijetka. Međutim, ukoliko se Japanac (u svojoj mlađoj dobi) preseli u zemlje zapadnog svijeta (npr. SAD) njegov rizik obolijevanja znatno raste pa s vremenom dostiže rizik izvornog stanovnika Amerike. S druge strane, bolest je osobito česta među afro-amerikancima. Ove činjenica snažno sugeriraju način života, odnosno prehranu, kao jedan od važnih faktora rizika za obolijevanje od raka prostate.

Upravo na tom tragu aktivirana su mnoga istraživanja o prehrani i upotrebi raznih lijekova, kao i tzv. pomoćnih ljekovitih sredstava, te njihovom mogućem protektivnom ili rizičnom utjecaju na pojavnost raka prostate.

Potpuni popis istraživanih supstanci i njihov mogući utjecaj na pojavnost raka prostate daleko nadmašuje okvire ovog teksta, ali spomenimo samo najznačajnije: debljina, metabolički sindrom, dijabetes i upotreba metformina, povišen kolesterol i uzimanje statina, ćelavost, itd. Nadalje, istraživane su i različite prehrambeno-dijetetske navike pučanstva zapadnih zemalja poput konzumacije alkohola, mesa odnosno proteina, rajčice (likopeni), biljnih estrogena, korištenje soje i njezinih preparata (izoflavoni), vitamin D, selen, vitamin E i tako dalje gotovo do u nedogled.

Vratimo li se lijekovima, stariji muškarci s povećanom prostatom često uzimaju neki od inhibitora 5-alfa reduktaze (npr. finasterid, dutasterid i sl.). Ti su lijekovi početno pokazali određeni protektivni učinak u vez nastanka manje agresivnih formi karcinoma prostate, ali i malo povišen rizik za one vrlo maligne forme. Stoga upotreba navedenih lijekova, sa ciljem kemoprevencije raka prostate, nije odobrena. U muškaraca sa smanjenim testosteronom nadomjesna terapija ne povećava rizik nastanka raka prostate iako se o tome ranije dosta spekuliralo. Vazektomija (sterilizacija muškarca) ne povećava rizik od nastanka karcinoma prostate. Rezultati ispitivanja potencijalnog rizika od uzimanja aspirina odnosno nesteroidnih antireumatika (ibuprofen, ketoprofen, naklofen itd.) su proturječna kao i rezultati mnogih drugih istraživanja. Spomenimo, kao kuriozum, da je veća učestalost ejakulacije (više od 21 mjesečno) pokazala nezanemariv protektivni efekt u odnosu na skupinu muškaraca koji su ejakulirali rjeđe (manje od 7 mjesečno).

U zaključku možemo reći kako sva poduzeta istraživanja nisu pouzdano ukazala na čvrsto utemeljeni faktor rizika za nastanak raka prostate niti u sferi prehrane, niti u području uzimanja medikamenata. Drugim riječima, učinkovita i provjerena mogućnost prevencije nastanka raka prostate ne postoji. Dakle, nastojanje na ranoj dijagnostici je, za sada, jedini učinkoviti put mogućeg (ali upitnog!) smanjenja mortaliteta.