Poštovani,

radi simptoma koji su izraženi unazad par mjeseci (umor, bezvoljnost, neredoviti ciklusi, debljanje, iznenadni porast tlaka i lupanje srca (puls 140)), provjerila sam hormone štitnjače (TSH, T3, T4) te antitijela anti-TPO i anti-TG.

Hormoni su u granicama normale -t4 = 83.6(r ef.62.6 – 150.8), t3= 1.31 (0.89 – 2.44), tsh =3.47(ref. 0.35 – 4.94), ali su atitjela jako povišena (anti-tg= 11.87 H, ref <4.11 i anti-TPO= 728.88, ref.< 5.61). Svako ću otići endokrinologu, no to mogu tek sljedeći tjedan, a muči me nekoliko pitanja. Zanima me sljedeće: 1. Kako je moguće da su hormoni u granicama normale uz toliko povišen anti-TPO, treba li još provjeriti ft4, odnosno može li ft4 biti značajno snižen uz uredne vrijednosti t4 i tsh? 2. Je li moguće da hormoni variraju i da su u trenu kada sam radila nalaz bili uredni, a povremeno "luduju"? 3. Koje još pretrage osim ultrazvuka trebam napraviti? 4. Postoji li liječenje za ovakav oblik bolesti ili samo mogu čekati da se nivo hormona poremeti do mjere koja će biti vidljiva iz nalaza i kada se to desi uzimati nadomjesnu terapiju? Unaprijed hvala na odgovoru, LP

Novije smjernice upućuju kako su slobodni hormoni štitnjače pouzdaniji pokazatelji funkcije štitnjače nego što je to pretraga ukupnog tiroksina (T4) i trijodtironina (T3). Riječ je o dijelu hormona štitnjače koji nisu vezani za specifične bjelančevine u krvi. Označujemo ih slovom f (eng. free = slobodno), kao fT4 i fT3. Slobodni oblik tiroksina (fT4) smatra se najpouzdanijom mjerom hormonalne ravnoteže u osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača-nadbubrežna žlijezda. Mjereći u svakom navratu slobodne hormone štitnjače, dobiva se pouzdana slika rada štitnjače. Nešto je važnije njihovo mjerenje kod žena, obzirom da varijacije u koncentraciji estrogena mogu utjecati na nalaze hormona štitnjače. Osobama koje imaju zdravu osovinu hipotalamus-hipofiza-štitnjača-nadbubrežna žlijezda, preporučuje se stoga samo kontrola tireotropina (TSH) i slobodnog tiroksina (fT4). Čak i vrlo male promjene u koncentracijama slobodnih hormona štitnjače izazivaju velike promjene u razini TSH, stoga je naročito pogodan za ranu dijagnostiku ili isključivanje poremećaja u centralnom regulacijskom krugu između hipotalamusa, hipofize i štitnjače.

Protutijela ili antitijela u najširem značenju ove riječi su molekule (imunoglobulini) koji cirkuliraju ljudskim tijelom i štite ga od raznih uzročnika bolesti. Protutijela su dio ljudskog obrambenog sustava koja ga štite od bakterija, virusa, gljivica, tumora i drugih uzročnika bolesti. Nažalost, u nekim bolestima dolazi do krive informacije odnosno ljudski obrambeni sustav ima krivu informaciju u prepoznavanju dijelova vlastitog tijela te ih uništava (odbacuje), kao što odbacuje organ od drugog čovjeka kada se isti presadi. Takve bolesti zovemo autoimunim bolestima. Autoimune bolesti štitnjače se relativno često javljaju u odnosu na druge autoimune bolesti. Najčešći autoimuni poremećaj u štitnjači dovodi do slabijeg rada štitnjače i poznat je pod nazivom Hashimotova bolest ili kronični limfocitni tireoiditis. U ovom poremećaju, između ostalog, u krvi bolesnika nalazimo povišeno jedno ili oba protutijela (anti-TPO i/ili anti-Tg). Anti-TPO je protutijelo usmjereno na blokiranje (uništenje) Tireoidne PerOksidaze (TPO) enzima neophodnog za proizvodnju (sintezu) hormona štitnjače, dok je anti-Tg protutijelo usmjereno na tireoglobulin (sastavni dio stanica štitnjače). Razina anti-Tg može se tijekom bolesti potpuno normalizirati, no isto tako i opet porasti. Direktna posljedica ovakvih imunoloških reakcija je razaranje pogođene stanice štitnjače na čijem mjestu nastaje ožiljak, a do tada proizvedeni i uskladišteni hormoni štitnjače se nekontrolirano izlijevaju u krvotok pacijenta, što ponekada za posljedicu, ovisno o jačini upalnog procesa, može imati i višak hormona u krvi pacijenta (takozvana „Hashitoksikoza“). Dugoročno ovaj proces dovodi do uništenja cijele štitnjače i obično vrlo sporog i klinički teško prepoznatljivog razvoja hipotireoze (slabijeg rada štitnjače).

Liječenje hipotireoze se zasniva na hormonskoj supstitucijskoj (nadomjesnoj) terapiji levotiroksinom u dnevnoj dozi od 25 do 250 ug. Bez obzira na kojoj ste hormonskoj terapiji za štitnjaču, optimalna doza bi se trebala određivati po vrijednostima ft3 i ft4. Liječenje poremećaja rada štitnjače provodi se periodičnim kontrolama pri čemu treba odrediti TSH, ft3 i ft4, antitijela (oba) te ultrazvuk. Prilikom uvođenja hormonske terapije, potrebne su i češće kontrole jer su uobičajne značajne oscilacije u izmjerenim vrijednostima zbog čega je dozu potrebno i više puta prilagođavati, o čemu ćete dodatne savjete dobiti i od endokrinologa.

Svako dobro!