Svaka trudnica kao i žena koja je rodila ili koja planira trudnoću čula je za pojam drip. Prve asocijacije uz taj pojam su: bol, strah, odbojnost.

Svaka trudnica kao i žena koja je rodila ili koja planira trudnoću čula je za pojam drip. Prve asocijacije uz taj pojam su: bol, strah, odbojnost. I nerijetkoupravo s takvim razmišljanjem rodilja a priori odbije mogućnost dobivanja dripa. Stoga ćemo ukratko razmotriti što je to, zašto se i kada daje te kada se ne smije davati.
Drip je široko rasprostranjen naziv za sredstvo kojim se potiču i pojačavaju trudovi i ubrzava porod.
Priprema se od sintetičkog oksitocina (oksitocin je hormon neurohipofize, stvara se u oba spola, krvlju se prenosi do ciljnih organa gdje se ispoljava njegov učinak) i fiziološke otopine te se kao infuzija daje rodilji tijekom poroda.
Doziranje se prilagođava obzirom na napredovanje poroda te na stanje rodilje i djeteta (što se kontrolira u CTG-zapisu).

Kako djeluje drip?

Oksitocin ima razne učinke, a u tijeku poroda infuzija oksitocina, drip, djeluje na receptore u maternici uzrokujući kontrakcije maternice, tj. trudove.

Kada se drip daje?

U tijeku poroda (kod povoljnog nalaza na cerviksu i urednog CTG-zapisa), postoje određene situacije kada se, prema procjeni ginekologa, rodilji treba dati drip, nakon što se razumljivo objasne razlozi.

• kada porod dugo traje i rodilja je neispavana, umorna, trudovi često postanu slabi i nepravilni U tom slučaju potrebno je aktivno pristupiti i ordinirati infuziju oksitocina, naravno cijelo vrijeme prateći CTG-zapis i opće stanje rodilje.
• iza epiduralne analgezije redovito se uključi i infuzija oksitocina, jer zbog samog učinka analgezije stječe se dojam kako se maternica „ulijenila” i porod može nepotrebno dugo potrajati, a tada su i komplikacije češće. 
• ako su u pitanju neka druga stanja zbog kojih je potrebno, u interesu rodilje i djeteta, porod čim prije dovršiti, a radi se o terminskoj trudnoći (npr. spontano otjecanje plodove vode više sati, mekonijska plodova voda, povišeni tlak u trudnoći, …).

Postoje i situacije kada se ne radi o urednoj ni terminskoj trudnoći i kada je potrebno porod stimulirati infuzijom oksitocina, ali o tome (o patološkoj trudnoći) pisat ćemo u nekom od narednih nastavaka.

Kada se drip ne smije davati?

U trudnica koje su imale neki zahvat na maternici, kod abnormalnog ili nepovoljnog položaja djeteta, kod patološkog hidramnija (povećana količina plodove vode), kod nesrazmjera porođajnog kanala i djeteta, kod višerotkinja (6 i više poroda), kod višeplodne trudnoće – to su stanja kada se drip ne uključuje.

Kakav učinak ima drip?

Uz infuziju oksitocina očekivano se trudovi pojačavaju, budu pravilni, regularni i porod se dalje odvija prema partogramu.

Mogu li se razviti komplikacije uz drip?

Naravno – mogu. Kao i uz bilo koji drugi lijek, odnosno uz bilo koju drugu intervenciju. Najčešće može uzrokovati prejake trudove (tzv. hiperstimulaciju maternice) te prepatološke promjene u CTG-zapisu – u tim slučajevima obavezno se zaustavlja do normalizacije stanja, a tada se opet može uključiti. U trudnica s niskim pragom boli trudovi mogu biti jako bolni – njima se redovito preporuči i neki od analgetika koji se daju u porodu.

Zablude o dripu

Nerijetko trudnice u rađaonicu dođu s već formiranim stavom o tome kako će odbiti drip, a da ni same nisu sigurne zašto. Kasnije, u razgovoru, sazna se čega se najviše boje. Stoga ćemo ukratko istaknuti:

• drip se ne daje zato što se medicinskom osoblju žuri,
• drip se ne daje ako ima bilo kakvih kontraindikacija,
• drip nema štetnih utjecaja na dijete,
• drip nema štetnih utjecaja na majku,
• drip se isključi isti tren kada se pojave bilo kakva odstupanja od urednog napredovanja poroda,
• stanje trudnice (uz nadzor ginekologa i primalja) i djeteta (CTG-zapis) cijelo vrijeme se prati i nikakav incident ne može proći nezapaženo.

Drip se uvijek daje u interesu majke i djeteta.