Depresija je jedan od vodećih psihičkih poremećaja kao i ukupnih uzroka bolesti u svijetu, koji je moguće liječiti. Prevalencija depresije za žene iznosi 26%, a za muškarce 15%. Predstavlja teško emocionalno stanje za bolesnika i njegovu obitelj.

Depresija je jedan od vodećih psihičkih poremećaja kao i ukupnih uzroka bolesti u svijetu, koji je moguće liječiti.  Prevalencija depresije za žene iznosi 26%, a za muškarce 15%. Predstavlja teško emocionalno stanje za bolesnika i njegovu obitelj, mijenja njegov socijalni kontekst te može remetiti radnu funkcionalnost, stoga predstavlja vrlo važan javnozdravstveni problem.

Liječnici obiteljske medicine dijagnosticiraju i započinju liječenje bolesnika s lakšom i srednje teškom depresijom lijekom iz skupine antidepresiva, najčešće selektivnim inhibitorima ponovne pohrane serotonina.

Ukoliko se radi o teškoj depresiji bolesnik se upućuje psihijatru na ambulantno ili bolničko liječenje. Kod teških i rezistetnih depresija, uz prisutnu suicidalnost i/ili psihotičnost u kliničkoj slici često se koriste dualni antidepresivi, te kombinacije lijekova iz skupine antidepresiva, stabilizatora raspoloženja i antipsihotika, te anksiolitika i hipnotika, odnosno elektrosimulativna terapija.

Antidepresivi su lijekovi koji se koriste u liječenju simptoma depresivnog poremećaja.

Radi se o skupini lijekova različite kemijske strukture sa različitim mehanizmima djelovanja kojima je zajednički učinak na:

• poboljšanje raspoloženja
• poboljšanja voljno-nagonska funkcija
• reguliranje psihomotorike
• regulacija spavanja
• regulacija apetita
• regulacija vegetativnih funkcija
• smanjenje tjeskobe i straha
• uklanjanje depresivnih misaonih sadržaja

Neki pokazuju stimulativno djelovanje na psihomotoriku dok drugi imaju sedativan učinak, postoje i timoleptici- bez učinka na psihomotorniku.

Antidepresive dijelimo u sljedeće skupine po farmakološkoj klasifikaciji:

neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI), selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI), Inhibitori ponovne pohrane noradrenalina i dopamina (NDRI),  Selektivni inhibitori ponovne pohrane noradrenalina (NRI), Agonisti 5-HT₁A receptora, Noradrenergički i specifični serotoninergički antidepresivi (NaSSA) i ostali (Pojačivaći adrenergičkog sustava preko sustava drugog glasnika, Pojačivaći ponovne pohrane serotonina).

Liječenje bolesnika s depresijom zahtjeva poznavanje farmakodinamiku i farmakokinetiku antidepresiva, njihov profil nuspojava i mogućnosti kombinacija lijekova.

Odabir antidepresiva vrši se individualno za svakog bolesnika na temelju dominantnih simptoma u kliničkoj slici, zatim je moguće koristiti podatke o povoljnom djelovanju lijekova u jednog od članova obitelji ako je taj bio liječen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na lijekove ako je on prethodno bio liječen. Također je važno voditi računa o komorbiditetu bolesnika.

Prva faza liječenja traje četiri do šest tjedana. Obično uz odabir lijeka iz prve linije za koje je poznato da su učinkoviti i sigurni uz manji profil nuspojava.  U bolesnikakoji reagiraju na antidepresiv početno se poboljšanje može uočiti nakon 2 do 3 tjedna liječenja. Važno je na početku liječenja objasniti način djelovanja lijeka i svrhu liječenja, te očekivanja što će zasigurno pomoći pacijentima pri suradljivosti koja je važan elemenat u dobivanju pozitivnog učinka terapije. Također treba razumjeti i pojasniti moguće nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne, ali su posljedica prisustva lijeka u organizmu, te se javljaju prije početka samog terapijskog učinka antidepresiva i ne moraju biti razlog prekida terapije. Za uspjeh terapije vrlo je važno primjeniti antidepresiv u odgovarajućoj dozi dovoljno dugo vremena, no ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajućoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine.

Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir i kada lijek izaziva teže podnošljive nuspojave.

Ako je postignut dobar učinak, slijedi druga faza – terapija održavanja, koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije održavanja je sprečavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi održavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi liječenja. U bolesnika u kojih nije nužna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlačenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale s velikom učestalosti trebat će nastaviti s terapijom koja traje nekoliko godina ili doživotno.