Psihički poremećaji koji se javljaju kao posljedica tjelesnih bolesti čine značajan zdravstveni problem, no radi fokusiranosti na liječenje tjelesnih simptoma često su zanemarivani i nedovoljno prepoznati. Podsjetimo da koronarna bolest predstavlja najčešći uzrok.

Psihički poremećaji koji se javljaju kao posljedica tjelesnih bolesti čine značajan zdravstveni problem, no radi fokusiranosti na liječenje tjelesnih simptoma često su zanemarivani i nedovoljno prepoznati. Podsjetimo da koronarna bolest predstavlja najčešći uzrok morbiditeta i mortaliteta u razvijenim zemljama svijeta. U Hrvatskoj ishemijske bolesti srca i cerebrovaskularne bolesti čine vodeći uzrok mortaliteta od čak 50,26% svih uzroka smrti. Budući da se pokazalo da su klasični rizični čimbenici kao što su pušenje, šećerna bolest, hipertenzija i hiperlipoproteinemija, prisutni samo u oko polovice bolesnika s koronarnom bolešću, sve je veći broj istraživanja bio usmjeren na otkrivanje drugih čimbenika rizika, uključujući i psihološke čimbenike. Istraživanja također potvrđuju da koronarna bolest može posljedično dovesti do razvoja različitih psihičkih poremećaja. U uspješnoj prilagodbi na stresan događaj kao što je infarkt miokarda ključni su psihološki (posebno karakteristike ličnosti i način nošenja sa stresom) i socijalni čimbenici.  

Općim napretkom u liječenju postignuto je smanjenje mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti, no radi općeg povećanja starosti stanovništva sve je veći interes usmjeren na preveniranje ponovnih kardijalnih incidenata. Upravo je radi toga važno identificirati čimbenike koji predstavljaju rizik za razvoj tih bolesti, kao i čimbenike koji mogu dovesti do razvoja tjelesnih ili psihičkih komplikacija.

Iako su brojni čimbenici već dobro poznati kao tipični čimbenici kardiovaskularnog rizika – dob, spol, pozitivna obiteljska anamneza, hipertenzija, povećana tjelesna težina, pušenje, promjene lipidnog statusa, manjak tjelesne aktivnosti, itd., njima nije moguće u potpunosti objasniti sve moguće ishode koronarne bolesti. Dokazano je da određena psihološka stanja i crte, kao što su depresija, anksioznost, hostilnost i stres također predstavljaju rizične čimbenike u razvoju koronarne bolesti.

Postoje različite teorije koje objašnjavaju međusoban utjecaj srca i uma. Govori se o prekomjernoj aktivaciji proteina P2X purinoceptora 7; receptora 5-HT2A koji je komponenta serotoninskog sustava; povišenoj aktivnosti trombocita i viskoznosti krvi; medijatorima upale kao što su arahidonska kiselina i njezini metaboliti, prostaglandini i leukotrieni te općenito imunološkoj disfunkciji, a kod osoba s psihijatrijskim poremećajima ističu se učestala prisjećanja na stresogene događaje što može odgoditi fiziološki oporavak od akutnog stresa. Kognitivna nefleksibilnost koja je prisutna kod poremećaja raspoloženja i anksioznih poremećaja može doprinijeti bolesti, i to ne kroz povećanu reaktivnost, nego pojačanom aktivacijom što povećava rizik za kardiovaskularno oštećenje.

Na međusobno isprepletanje psiholoških i bioloških čimbenika ukazuju i istraživanja psihološkog distresa. Pokazalo se da psihološki distres predstavlja opterećenje osobama s različitim kardiovaskularnim stanjima i dijagnozama. Moguće je da je psihološki distres indirektno povezan s kardiovaskularnim bolestima radi usvajanja nezdravog životnog stila (pušenje, nezdrav način prehrane, pretjerana konzumacija alkohola i tjelesna neaktivnost), koji sami po sebi povećavaju rizik za ove bolesti. Također se pretpostavlja da psihološki distres može imati izravan učinak na kardiovaskularne bolesti, neovisno o drugim psihosocijalnim čimbenicima ili čimbenicima ponašanja.

Psihološki čimbenici mogu utjecati na biološko funkcioniranje na nekoliko načina. Jedna je mogućnost da način na koji se osoba nosi sa stresom utječe na stil života i njezin odnos prema zdravlju. Ako osoba izbjegava prihvatiti i priznati postojanje bolesti, može biti suzdržana prema prihvaćanju režima tjelesnog i farmakološkog liječenja. Dakle, osoba koja poriče ozbiljnost svoje bolesti često se ne pridržava preporučenog liječenja. Druga je mogućnost postojanje izravnijeg učinka na zdravlje. Brojne studije pokazale su da u osoba koje ne mogu kontrolirati stres i ne mogu se s njime nositi na adaptivan način dolazi do povećanja razine cirkulirajućeg kateholamina, što istovremeno utječe na imunološku i kardijalnu funkciju.