Trihineloza, poznata još i po nazivu Trihinoza, je parazitarna bolest do koje dolazi nakon unosa sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa.
Uzročnik bolesti
Uzrokuje je parazit iz reda oblih crva roda Trichinella pod nazivom Trichinella spiralis. T.spiralis je neotporna na niske temperature i uništava se dubokim smrzavanjem ispod -15 0C, a osjetljiva je i na visoku temperaturu višu od 66 0C, koja se postiže kuhanjem i pečenjem!
Prvi znanstveni opis Trichineloze datira iz 19-og stoljeća u opisima londonskih liječnika a do 1860 g. već se znalo da se bolest prenosi preko zaraženih svinja, što je dovelo do masovne averzije prema svinjetini u narednim godinama.
Danas se u cijelom svijetu provodi detaljan epidemiološki nadzor kako hrane tako i ljudi, no unatoč tome dolazi do velikog broja oboljelih, pa čak i do epidemije ove bolesti.
Nastanak, tijek i težina bolesti
Težina bolesti ovisi o broju trihinela u konzumiranom mesu i o zdravstvenom stanju organizma. Postoje tri razvojne faze bolesti – crijevna i tkivna te stadij rekonvalescencije (kojeg karakterizira nastanak cisti). U prvoj fazi bolesi čiji stadij karakteriziar odlaganje ličinki u crijeva, javlja se proljev zbog odlaganja ličinki u crijevni zid. U drugoj fazi, koja nastaje za vrijeme prodora uzročnika iz crijeva u mišiće, javlja se vrućica, jaki mišićni bolovi, edem lica i vjeđa te eozinofilija. U težim slučajevima dolazi do oštećenaj srca, pluća i živčanog sustava te može nastupiti i smrt. No unatoč tome bolest u najveći broj slučajeva prelazi u stadij rekonvalescencije, razdoblje koje odgovara stvaranju cisti i traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.
Dijagnoza
Dijagnoza bolesti se postavlja na temelju kliničkih znakova od kojih su najznačajniji bolovi u mišićima (žvačnim, međurebrenim i u ošitu ) te otekline vijeđa i lica. Ovo sve je jako važno još i ako je udruženo sa povećanom temperaturom i prethodnom dijarejom i uz anamnestičke podatke o prethodnoj konzumaciji suhomesnatih jela prvenstveno svinjskog mesa i mesa divljači!
Od laboratorijskih znakova najvažnijia je, kao i kod drugih parazitarnih bolesti, visoka vrijednost eozinofilnih leukocita, zatipm povišena vrijednost kreatinin- fosfat –kinaze (CPK). Dijagnostika kardijalnih oblika trihineloze uključuje specifični pokazatelj oštećenja srčanog mišića, CRP- transaminaze kao i promjene u EKG-u (negativan T-val i dr.). A za utvrđivanje zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava kao pretraga se koristi magnetska rezonanca (MR).
Velika raznolikost simptoma kod trihineloze dovodi do toga da se u početku često trihineloza dijagnosticira pogrešno tj. kao neka druga bolest npr. otrovanje hranom, druge crijevne zarazne i nezarazne bolesti,reumatoidni artritis, akutni artritis, meningitis, tetanus idr. To je naročito karakteristično za krajeve u kojima je ova bolest manje poznata.
Prevencija bolesti
Prevencija bolesti prvenstveno leži u domeni uzgoja, prerade i distribucije mesa i mesnih prerađevina a može se sažeti u nekoliko točaka:
- higijenski ispravan način uzgoja svinja bez pristupa glodavcima,
- uzimanje provjereno zdravih neinvadiranih mladih životinja u uzgoj,
- izbjegavanje slobodnog načina uzgoja,
- sigurne i nadzirane velike kalonice s rutinskim pregledom cjelokupnog mesa na trihinele,
- nadzor nad domaćim i međunarodnim putevima dolaska životinja i mesa,
- sustavni pregled na trihinelozu cjelokupnog svježeg mesa,
- sustavna deratizacija,
- zdravstveno obavještavanje i prosvjećivanje cjelokupnog pučanstva.
Liječenje
Liječenje ovisi o fazi bolesti koja se razvila kod pojedine osobe. U crijevnoj fazi bolesti daju se antiparazitarni lijekovi kao što su mebendazol, tabendazol i albendazol. Lijekovi se primjenjuju oralno u dozi od 50 mg. na kilogram težine. U mišićnoj fazi bolesti terapija je uglavnom simtomatska i temelji se na suzbijanju boli primjenom analgetika. U težim slučajevima bolesti kada je došlo do upale srčanog mišića daju se i kortukosteroidi mada su rezultati njihove primjene dvojbeni.
Zaključak
Budući da ne postoji adekvatno liječenje bolesti kada se bolest razvije u mišićnu fazu liječenje je uglavnom simptomatsko a kada se oštete pojedini organi ishod bolesti može biti i smrtonosan, ove nam činjenice govore koliko je važna prevencija kako ne bi došlo do ove bolesti ! A prevencija se sastoji u veterinarskoj provjeri mesa trigineloskopijom ili serologijom svake životinje kao i na mjerama deratizacije u cilju smanjenja populacije štakora( koji su najčešći prenosnici bolesti u našim krajevim).
Soljenje , sušenje i dimljenje mesa ne uništava ličinke, nego je pravilno kuhanje i pečenje mesa najsigurnija zaštita.Smrzavanje mesa na temperaturi od -150 C tijekom 3 do 4 tjedna uništava ciste parazita, iako postoje serotipov trihinele koji podnose i te niske temperature.
Pa i ako nakon svega ovoga ne uspijemo izbjeći bolest, pravovremena i točno postavljena dijagnoza od posebne je važnosti zbog primjene adekvatne specifične terapije te kao pomoć u epidemiološkom razvoju bolesti!
3.2.2016
