Psihogena bol nije službena dijagnoza, već pojam koji se koristi za bol uzrokovanu psihološkim faktorima…

Psihogena bol

Psihogena bol nije službena dijagnoza, već pojam koji se koristi za bol uzrokovanu psihološkim faktorima. Određena uvjerenja, stavovi, strahovi te snažne emocije mogu izazvati ili povećati intenzitet bola, pa čak i produljiti trajanje bola. Pojam psihogena bol se ne koristi kao dijagnoza za svaku kroničnu bol, jer danas znamo da su uzroci kronične boli promjene u živčanom sustavu, a ne specifične bolesti ili oštećenja tijela.

U učestale uzroke ovog tipa bola spadaju: anksioznost (tjeskoba, unutrašnja napetost sve do bezrazložnog straha), depresija (atipična depresija se može imati za prvi simptom samo bol) i psihoza („otuđenost od realnosti“). Mozak registrira osjećaj tuge i žalosti na sličan način kao što se bilježi iskustvo fizičke boli.

Najčešći simptomi psihogenog tipa bola su glavobolja, bol u mišićima, pogotovo u leđima i bolovi u trbuhu. Dijagnoza psihogene boli se može postaviti kada simptomi prisutni kod bolesnika ne odgovaraju s tipom ozljede ili s poremećajima u živčanom sustavu. Odnosno, kada je dijagnostičkim pretragama isključen neki fizički/biološki uzrok bola, a u pozadini nalazimo neki od gore navedenih psihogenih poremećaja. Međutim, važno je naglasiti da psihološki faktori uvijek igraju ulogu u svakom tipu bola, odnosno mogu je pojačati ili smanjiti, te čak i potpuno eliminirati.

Liječenje je zahtjevno i dugo, te nam samo lijekovi često nisu od pomoći.

U metode liječenja ubrajamo:

– psihoterapiju – psihoterapija bi trebala biti prvi oblik liječenja. Pojam psihoterapija zapravo uključuje različite tehnike „liječenja razgovorom“. Tijekom psihoterapije, bolesnik pomoću razgovora s psihoterapeutom pokušava otkriti čimbenike koji bi mogli biti aktivatori psihogenog poremećaja, te treningom smanjiti njihov utjecaj na zdravlje. Primjerice, ponekad čimbenici, koji dovode do depresije, su u kombinaciji s nasljeđem ili kemijskom neravnotežom u mozgu, te su samo aktivatori depresije.
Psihoterapija pomaže bolesniku na način da:

• bolje razumije svoje ponašanje, emocije i ideje koje su doprinose njegovom psihičkom stanju;
• identificira probleme života ili događaje kao ozbiljna bolest, smrt u obitelji, gubitak posla ili razvod koje će pridonijeti psihogenom poremećaju;
• pomoći shvatiti koji aspekti navedenih problema se mogu riješiti ili poboljšati;
• regulirati osjećaj kontrole i zadovoljstva u životu;
• naučiti ga tehnike i vještina za rješavanje problema.

– antidepresive koji imaju analgetski učinak – antidepresivi kao amitriptilin su se pokazali kao učinkoviti u liječenju bola. Nuspojava mu je suha usta, a daje se do 75 mg i to se uzima navečer, s time da je početna doza 10 mg. Učinak postiže za 2-4 tjedna i to jest smanjenje bola, ali ne i potpuno odsustvo bola. Liječenje traje 3 mjeseca, a zatim se polagano smanjuje doza. Antidepresivi novije generacije kao duloksetin i venlafaxin imaju dobar učinak na kontrolu bola. Maksimalni učinak se postiže u roku od dva mjeseca.

– ne-opioidne analgetike – u prvu ruku se koristi paracetamol i/ili NSAID (nesteroidni protuupalni lijekovi). Paracetamol ima čisti analgetski učinak što znači da smanjuje bol, dok NSAID djeluje i na smirenje upale. Najčešće se koristi Ibuprofen, jer se dobro podnosi.