Ruptura Ahilove tetive.

Rehabilitacija.

Fizikalna terapija i rehabilitacija su neophodni dio liječenja nakon ozljede Ahilove tetive. Kod bolesnika s djelomičnom rupturom koja se liječila nekirurški, rehabilitaciju treba započeti nakon što prestane bol. Bolesnici koji su operirani nemaju potrebu za fizikalnom terapijom tijekom akutne faze zacjeljivanja, ali se preporučuje nakon zacjeljivanja reza.

Nakon uklanjanja gipsa gležanj se lagano masira i mobilizira kako bi se smanjila ukočenost. Nakon dva tjedna kreće se aktivnim vježbama. Za najbolje rezultate potrebno je ukupno 12-16 tjedana aktivne fizikalne terapije.

Cilj fizikalne terapije je vratiti opseg pokreta mišića potkoljenice u normalu. Fizioterapeut će individualizirati program vježbanja za specifične potrebe bolesnika da bi postigao taj cilj.

Tip rehabilitacije poznat kao funkcionalna rehabilitacija također se fokusira na koordinaciju dijelova tijela i način kretanja bolesnika. Svrha je vratiti ove bolesnike na najvišu razinu individualnog uspjeha, kao sportaša ili u svakodnevnom životu. Stoga će se primjenjivati i vježbe za balans I ravnotežu.

Nakon bilo kojeg tretmana bit će potrebne terapijske vježbe za jačanje mišića nogu i Ahilove tetive. Većina se boesnika vrati na svoju bivšu razinu aktivnosti u roku od četiri do šest mjeseci. Važno je nakon toga nastaviti s treninzima snage i stabilnosti jer neki simptomi mogu potrajati i do godinu dana.

Oporavak.

Nakon operacije, bolesnici nose gips četiri do šest tjedana, nakon čega slijedi fizikalna terapija i niz terapijskih vježbi. U cipelu će se staviti uložak pod petu kako bi se spriječilo prekomjerno istezanje tetive. Povratak u normalnu funkciju očekuje se za četiri do šest mjeseci.

Nakon nekirurškog liječenja nosi se ortoza. Ortoza se regulira svakih nekoliko tjedana, pri čemu se radi korekcijom položaja stopala. To će se trajati šest do 12 tjedana. Nakon zacjeljivanja tetive, fizikalna će terapija imati za cilj vraćanje pokreta i snage u mišićima potkoljenice I navedenoj tetivi. Također se korisiti ulažak u cipeli ispod pete.

Prevencija.

Da bi se smanjio rizik za razvoj ozljede Ahilove tetive bitno je:

• Istezati mišiće potkoljenice prije treninga. Istezanje se izvodi dok se ne osjeti bol u mišićima. Također je bitno i jačati mišiće potkoljenice. Vježbe za jačanje ovih mišića dovode do toga da ovi mišići i tetive apsorbiraju više sile i spriječavaju buduće potencijalne ozljede.

• Varirati svoj način vježbanja. Zamijeniti sportove s velikim utjecajem na Ahilovu tetivu, poput trčanja, sa sportovima s malim utjecajem na tetivu, poput hodanja, vožnje biciklom ili plivanja. Izbjegavanje aktivnosti koje povećavaju stres na Ahilovu tetivu, poput trčanja i skakanja.

• Izbjegavati trčanje na tvrdim ili skliskim površinama.

• Nositi dobro prikladne tenisice s odgovarajućim jastučićima u petama.

• Polako povećavati intenzitet treninga. Ozljede Ahilove tetive često se javljaju nakon naglog povećanja intenziteta treninga. Trajanje i učestalost treninga se ne savjetuje povećati za više od 10% tjedno.