Iščašenje i ruptura peronealnih tetive.

Liječenje rupture tetiva.

Trenutno nema konsenzusa u vezi s liječenjem rupture tetiva peroneusa. Često se prvo pokuša s konzervativnim liječenjem (ne-kirurške mjere), ali za razliku od tendinitisa i iščašenja tetive, u ovom slučaju je to rijetko učinkovita metoda i bolesnicima prijeti daljnja ozljeda.

Indikacija za operaciju su bolovi zajedno s potvrđenom rupturom tetiva nekom od rendgenskih metoda, kao MR ili ultrazvuk. Postoperativno se preporučuje gips / ortoza tijekom 6 tjedana.

Fizikalna terapija nakon operacije.

S izuzetkom mjera, opreza pri kretanju, rehabilitacija nakon operacija iščašenja i rupture je slična kao i kod kroničnog uganuće gležnja. Međutim, rehabilitaciji nakon operacije će najvjerojatnije trebati više vremena za potpuni povratak opsega pokreta, snage i funkcije u nožno zglobu.

Nakon operacije, gležanj se drži 4 tjedna u gipsu, a zatim 2 tjedna u gips / ortozi. Tijekom imobilizacije provodi se kardiovaskularno kondicioniranje uz jačanje mišića potkoljenice i natkoljenice.

Prvih nekoliko tretmana fizikalne terapije treba pomoći u kontroli boli i otekline nakon operacije. Mogu se koristiti tretmani ledom i elektroterapijom za smanjenje bola. Također se koriste i vježbe s ciljem povećana opsega pokreta u nožnom zglobu. Prvo se rade vježbe za povećanje opsega pokreta bez prevelikog opterećenja. Aktivno podizanje stopala put gore i put vani se izbjegavaju u  ranoj fazi rehabilitacije kako bi se smanjio stres na ligamente (približno 6 do 8 tjedana nakon ozljede / operacije).

Vježbe mobilizacije nožnog zgloba s aktivnim podizanjem stopala put gore i vani započinju kada bolesnik može podnijeti oslanjanje na nogu bez bola.

Vježbe s otporom i jačanje mišića, kao i vježbe propriocepcije kreću kada bolesnik može podnijeti težinu bez boli i kade se skinu gips i ortoze. Propriocepcija je proces dobivanja informacija iz perifernih receptora u tijelu o položaju zgloba ili djela tijela, u ovom slučaju stopala. Vježbama propriocepcije potiče se sposobnost tijela da prenese  informaciju o položaju nekog dijela tijela, te odgovori primjerenim pokretom. Glavni cilj proprioceptivnih vježbi je poboljšanje ravnoteže.

 Kako se snaga i propriocepcija poboljšavaju, bolesnik može nastaviti vježbati kroz pliometrijske i funkcionalne aktivnosti koje dovode do potpunog oporavka funkcije. Pliometrijske vježbe imaju za cilj povezivanje jakosti i brzine pokreta da bi se postigla što bolja snaga u zglobu.

Prognoza

Nakon kirurškog liječenja tetiva peroneusa rezultat je obično dobar. Postoperativna rehabilitacija od velike je važnosti za izbjegavanje komplikacija kao što su stvaranje priraslica, smanjenja opsega pokreta i ošećenje peronealnih živaca.

Bolovanje

Duljina bolovanja može se procijeniti prema simptomima i opisu posla bolesnika.