Cervikalnu radikulopatiju može biti teško dijagnosticirati, jer mnoga druga neurološka stanja, mogu uzrokovati bol, slabost mišića i gubitak osjeta. Zbog toga će možda trebati uraditi određene slikovne pretrage kako bi se mogla potvrditi dijagnoza cervikalne radikulopatije.

RTG kralježnice: najčešće je korištena dijagnostička metoda prilikom slikovne dijagnostike bolova u vratu. Ono što se vidi ovom pretragom jest suženja diskovnog prostora, kao i fraktura ili okoštavanje mekih struktura kao ligamenti. No, metoda nije detaljna.

Kompjuterizirana tomografija (CT): CT skeniranje prikazuje strukture korištenjem X-zraka i računala za izradu slika. CT skeniranje se obično koristi za dijagnozu traumatskih ozljeda koje rezultiraju simptomima cervikalne radikulopatije, kao i kod suženja spinalnog kanala (spinalna stenoza).

Magnetska rezonancija (MR): MR je slikovna metoda izbora za procjenu radikulopatije. MR omogućuje uvid u moguće ozljede ili poremećaje mekog tkiva, uključujući herniju diska i komprimirane živce.

Elektromiografija (EMG): Ova metoda mjeri odgovor mišića ili električnu aktivnost kao odgovor na živčanu stimulaciju mišića. Ovaj test može pomoći u određivanju rada živca.

Diferencijalna dijagnoza.

Nekoliko drugih stanja ima znakove i simptome slične cervikalnoj radikulopatiji, pa je postavljanje točne dijagnoze važno.

Na primjer:

• sindrom karpalnog tunela uključuje uklještenje živca u zapešću, no oba mogu imati slične simptome trnci u šaci
• emocionalni stres. Stres i tjeskoba mogu pridonijeti bolovima u vratu.
• infekcija. Ako se dio vratne kralježnice inficira, upala može uzrokovati bol u vratu.
• miofascijalni bolni sindrom. Bolni mišići i okolnog vezivnog tkiva, obično u gornjem dijelu leđa ili vratu. Određene točke u mišićima mogu biti kronično bolne ili akutno osjetljive na dodir.
• fibromialgija. Fibromijalgija uključuje bolove u mišićima, tetivama i ligamentima u nekoliko dijelova tijela, uključujući i vrat.
• tumor u području leđne moždine
• spondilolisteza. Ovo stanje nastaje kada jedan kralježak sklizne preko onog ispod sebe. To može biti posljedica frakture kralješka, opuštenosti ligamenta ili moguće uznapredovale degeneracije diska.