Vulvoskopijom možemo točno lokalizirati leziju. Po izgledu lezije ne možemo postaviti točnu dijagnozu, odnosno ne možemo predvidjeti histološku prirodu lezije. Većina lezija nema uvijek karakterističan izgled, stoga za točnu dijagnozu potrebna je biopsija. Biopsija je obavezna kod:

1. brzorastućih lezija

2. ulceracija

3. područja krvarenja

4. svakog sumnjivog područja bilo koje boje.

Velike lezije i multicentrične lezije zahtijevaju višestruke biopsije. Biopsiju vulve je relativno lako izvesti pomoću raznih instrumenata.

Da bi se postavila točna patohistološka dijagnoza uzorak tkiva dobiven biopsijom mora biti reprezentativan. Ako se radi o unifokalnoj, većoj i debljoj promjeni najbolje je napraviti široku i duboku eksciziju skalpelom uz primjenu lokalne anestezije. Ekscizija na latinski excisio – što znači rezanje, tj. kirurški postupak izrezivanja tkiva. Postoji probna ekscizija – uzimanje uzoraka tkiva radi utvrđivanja dijagnoze.

Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak. Rana se zatvara šavovima. Da bi se postupak rezanja tkiva proveo bezbolno, subkutano ili subepitelno, lokalno na mjestu zahvata se aplicira 2% Lidocain.

 Kod multifokalnih promjena najbolje je napraviti punc biopsiju vulve. Takva vrsta biopsije radi se sa specijalnim oštrim okruglim – Keyovim instrumentom. On izgleda poput bušilice i promjer dijela koji buši kožu je od 3-5 mm. Postupak se izvodi snažnim pritiskom instrumenta i rotirajućim pokretima, dođe se do određene dubine i uzima se uzorak kože. Krvarenje je minimalno, no u svrhu prestanka krvarenja rana se premaže Monselovom otopinom, a rijetko se moraju staviti šavovi. Nakon biopsije uzorak tkiva se stavlja u formalin koji se koristi kao fiksativ. Uzorak se numerira i šalje na patologiju. Na patologiji se uzorak stavlja u parafinske blokove, rade se izuzetno tanki rezovi, stavljaju na predmetno stakalce i tek tada patolog promatra preparat pod mikroskopom te postavlja pravu dijagnozu promjene.

U dijagnostici vulvarnih intraepitenih lezija, pored vulvoskopije i patohistološke analize uzoraka biopsije, značajno mjesto ima citologija (PAPA test vulve) i HPV tipizacija.

Svi navedeni postupci zajedno pružaju mogućnost točne dijagnostike vulvarnih intraepitelnih lezija, stadija bolesti i potencijalnog rizika od progresije prema invazivnoj malignoj bolesti.