Razlikujemo nekoliko vrsta gljivica, no najčešći uzročnik kandidijaze je Candida albicans. Drugi pripadnici su Candida glabrata, Candida tropicalis i Candida parapsilosis, one također spadaju u ljudske patogene.

Zanimljivo je da Candida glabrata genetski bliža pekarskom kvascu nego s Candidom albicans ili Candidom parapsilosis.

Candida je uvjetno patogena gljivica jer se u 20 do 25% žena nalazi u rodnici kao saprofit. Značajno češće se nalazi u rektumu i ustima. Saprofiti su organizmi koji izlučenim enzimima razgrađuju mrtvu organsku tvar. Osim gljivica saprofitima pripadaju i neke vrste bakterija. Kod biljaka poznati saprofiti su orhideje.

Od svih upala rodnice (vaginitis, kolpitis), gljivične upale su česte i čine 25 do 35% vaginitisa. U 80 do 90 %slučajeva upalu izaziva Candida albicans. Ta gljivica se u ljudskom organizmu nalazi u obliku spora i micelija. Ostale gljivične vaginitise u 5 do 20% slučajeva uzrokuje Candida glabrata i Candida tropicalis.

Kandidijaza se ne smatra klasičnom spolno prenosivom bolesti, premda 10% partnera ima paralelno simptome upale. Kod muškaraca je to gljivični balanitis.

Balanitis označava pojavu upalnih promjena na glaviću (glansu) penisa. Ako je riječ o muškarcima koji nisu obrezani, te promjene se mogu proširiti i na kožicu penisa (prepucija) pa tada govorimo o balanoposthitisu, a one također mogu biti prisutne samo na tome dijelu pa je tada riječ o izoliranom posthitisu. Termin balanitis se koristi i u žena i u tom slučaju označava upalne promjene na klitorisu.

Kiselost rodnice i drugi normalno prisutni mikroorganizmi održavaju broj kandide na sluznici rodnice malenim. Izvor infekcije najčešće je vlastita kandida, koja živi u rodnici i prilikom promjena lokalnih uvjeta, kao što je narušena ravnoteža laktobacila, tj. smanjena kiselost rodnice dovodi do razmnažanja kandide i razvoja upale. Smanjenje kiselosti rodnice obično uzrokuje menstruacija, trudnoća, šećerna bolest, hormonska kontracepcija s estrogenom, kortikosteroidi i neki antibiotici, ali i prisutnost sperme koja je alkalna (lužnata). Ostali razlozi koji remete normalnu ravnotežu i pogoduju infekciji su i pretjerana konzumacija alkohola, nošenje uske odjeće te pranje spolovila neodgovarajućim sredstvima. Rast gljivica je povezan i s promjenom razine estrogena. Zato je najjači iza menstruacije i u trudnoći te kod žena koje uzimaju visoke doze hormonske kontracepcije. U trudnoći je to najčešći uzročnik upale rodnice. U tim uvjetima i nakon liječenja dolazi u 20 do 80% pacijentica do recidiva.

Kandidijaza se rijetko razvija u pretpubertetu i postmenopauzi. U tim situacijama gljivični vulvovaginitis (upala vanjskog spolovila i rodnice) je tvrdokoran i često se opetovano javlja.

Broj gljivica, tj. spora, hifa i pseudohifa nije uvijek u skladu s jačinom upale. Katkad i mali broj uzročnika izaziva osjetljivost i jaku upalu.

Učestalost infekcije uzrokovanih vrstama kandida značajno je poraslo u posljednja tri desetljeća uglavnom zbog porasta epidemije AIDS-a, sve starijeg stanovništva, velikog broja pacijenata s oslabljenim imunitetom.

Gljivice ne napadaju samo genitalni trakt već mogu uzrokovati bolesti kože – dermatomikoze. Izazivaju svrbež i crvenilo kože. Mogu uzrokovati upale na noktima i okolnom tkivu – onihomikoze.

Gljivice nastanjuju i probavni sustav. Poznata je oralna kandidijaza, kandidijaza jednjaka i crijevna kandidijaza. Gljivice mogu prodrijeti u krvni optok uzrokujući sistemsku infekciju i širenje po cijelom tijelu. Ugrožene su imunološki kompromitirane osobe (AIDS, kemoterapija, citostatici) kirurški pacijenti i hospitalizirani pacijenti na jedinicama intenzivne skrbi (s centralnim venskim kateterom). Ako dođe do širenja infekcije na organe i ne dolazi do poboljšanja stanja nakon terapije može nastupiti i smrt.