Prijeteći prijevremeni porod definira se postojanjem kontrakcija koje su po učestalosti i jačini dostatne da uzrokuju skraćivanje i širenje cerviksa, vrata maternice…

Prijeteći prijevremeni porod definira se postojanjem kontrakcija koje su po učestalosti i jačini dostatne da uzrokuju skraćivanje i širenje cerviksa, vrata maternice. Rani prijevremeni porod nastupa između (20)22-32. tjedna trudnoće, a kasni između započetog 32. do navršena 36 (36+6) tjedna trudnoće.

Rizici prijevremenog poroda su brojni i zato je važno, ako okolnosti dopuštaju, tj. ako nema kontraindikacija, nastojati trudnoću produljiti. U praksi često kažemo kako je svaki dobiveni dan trudnoće koristan i za majku i za njeno nerođeno dijete.

Najveći rizik prijevremenog poroda je nedovoljna zrelost fetalnih pluća, odnosno razvoj respiratornog distres sindroma u novorođenčeta (engl. Respiratory Distress Syndrome, RDS), pa tokoliza ima za cilj produljiti trudnoću barem toliko dugo da trudnica dobije gukokortikoidnu terapiju za maturaciju fetalnih pluća, tj. barem dva dana.

Sprečavanje prijevremenog poroda provodi se uobičajenim mjerama, kao što su mirovanje i dovoljna hidracija i medikamentima, tzv. tokolizom.

O medikamentima koji se primjenjuju u svrhu tokolize nema jedinstvenog stava, pa se ne može govoriti o uobičajenoj tokolizi ni o najpogodnijoj tokolizi. Razlike nisu samo među državama, nego i među različitim zdravstvenim ustanovama u istoj državi, štoviše i među zdravstvenim ustanovama u istom gradu. Isto tako i ginekolozi unutar jedne ustanove nemaju isti stav glede tokolize, no uvijek se poštuje stav ustanove.

Jedan od lijekova koji ima funkciju i tokolitika je indometacin, negdje čak i kao tokolitik prvog izbora. Preporučljiv je u trudnica s prijetećim prijevremenim porodom do 30-og tjedna gestacije i polihidramnijem. U funkciji tokolitika, indometacin ne treba davati dulje od 48 sati. Kao i inače prije primjene tokolize, potrebno je odgovarajućim pretragama ustanoviti eventualno postojanje kontraindikacija za tokolizu, ili za neki tokolitik, kako bi od tokolize doista bilo koristi.

Prije početka tokolize, pa tako i kod ordiniranja indometacina u tu svrhu, potrebno je učiniti osnovne pretrage krvi, koje uključuju kompletnu krvnu sliku i testove funkcije jetre (podrazumijeva se kako su ostale potrebne pretrage učinjene prije preporuke za tokolizu), a tijekom tokolize indometacinom, zbog mogućih nuspojava, treba se ultrazvučno kontrolirati količina plodove vode. Ako se zamijeti smanjenje količine plodove vode, ona se najčešće vrlo brzo nakon prekida tokolize indometacinom vraća u referentne količine, ako je do smanjenja doista došlo zbog indometacina.

Kao tokolitici se koriste još neki lijekovi, od kojih svaki može imati i neke, rekli bismo blaže, prolazne nuspojave ili za majku i/ili za dijete.

Smatra se kako je korist od tokolize općenito veća od možebitne, uvjetno rečeno štetnosti, pa je u tom smislu razloge za tokolizu potrebno pojasniti i trudnici.