Oksitocinski test je, uz non-stres test, o kojemu smo nedavno pisali, još jedna slična metoda antepartalnog testiranja. Počeci ove metode detektiranja kucaja fetalnog srca, odnosno praćenja odstupanja u otkucajima fetalnog srca, vežu se uz Hammachera i suradnike, sada već davnih 1960-ih godina. Tada je oksitocinski test bio nezamjenjiv u porodništvu, no napretkom medicine, znanosti i tehnologije, gubi na važnosti. Međutim, ovaj jednostavan test i danas ima svoje mjesto u porodništvu i to ne samo u akademske svrhe.

O rezultatu oksitocinskog testa ovisi(lo je) hoće li se trudnoća završavati odmah ili ne.

Oksitocinski test provodi se u trudnica u zadnjim tjednima trudnoće, u kojih postoji sumnja na insuficijenciju posteljice, a u svrhu procjene fetalne tolerancije na uterine kontrakcije. Tijekom izvođenja oksitocinskog testa trudnica je u krevetu, na leđima ili u blago polusjedećem položaju i na trbuhu su joj postavljene dvije sonde kojima se na kardiotokografskom uređaju bilježe otkucaji fetalnog srca i uterine kontrakcije.

Neka stanja koja mogu za posljedicu imati insuficijenciju posteljice i koja dozvoljavaju ovakvu vrstu antepartalne dijagnostike su, primjerice, intrauterini zastoj u rastu ploda, posebno asimetrični, zatim oligohidramnij (smanjena količina plodove vode), preeklampsija (stanje povezano s povišenim arterijskim tlakom) i druga.

Oksitocin, koji se trudnici daje intravenski, uzrokuje uterine kontrakcije i intermitentnu sniženu opskrbu fetusa kisikom, što rezultira deceleracijama („padovima“) u fetalnim otkucajima. „Ovaj“ oksitocin nije ništa drugo doli „drip“, koji se vrlo često daje u porodu, za indukciju poroda. No, u svrhu provođenja oksitocinskog testa daje se prije poroda, u kontroliranim uvjetima, kratkotrajno, kako bi se uočila eventualna ugroza ploda.

U slučaju pozitivnog rezultata oksitocinskog testa (deceleracije u kardiotokografskom zapisu), vrlo je vjerojatno kako će se trudnoća trebati dovršiti u skorije vrijeme.

U slučaju negativnog rezultata oksitocinskog testa (kardiotokografski zapis bez deceleracija, uredne temeljne frekvencije i varijabilnosti), trudnoća će se moći uz pažljivi nadzor dalje nastaviti, te će se po potrebi planirati termin i način poroda.

Modificirani oksitocinski test.

Ovaj tekst nije samo oda počecima suvremenog porodništva. U većim rodilištima, koja su i nastavne baze, buduće se liječnike educira i o danas pomalo zapostavljenim dijagnostičkim metodama, a neke od tih metoda trudnicama ponekad izmame i osmijeh na lice. Upravo je i ovo jedna takva metoda. Hm, zašto? Zato što se isti efekt kao i infuzijom oksitocina postiže masiranjem bradavica dojki.

Neki porodničar, ili primalja staroga kova, u slučaju indikacije, uputit će trudnicu na samomasiranje dojki i pri tom će se osobito pažljivo pratiti kardiotokografski zapis, a isto može biti i ispitno pitanje budućim liječnicima.

Napokon, znajući ponekad ponešto iz pionirskih dana medicine, znat ćemo što raditi i kada tehnika zakaže.

Historia est magistra vitae. (Povijest je učiteljica života).