Trajanje spavanja kraće od 6 sati i duže od 8 sati spada u nove kardiovaskularne čimbenike rizika.

Trajanje spavanja kraće od 6 sati i duže od 8 sati spada u nove kardiovaskularne čimbenike rizika. Rezultati istraživanja pokazuju da ukupno vrijeme spavanja od 6 – 8 sati ne povećava rizik za kardiovaskularne bolesti. Manje je poznata moguća povezanost između trajanja spavanja i incidencije fibrilacije atrija. Fibrilacija atrija najčešća je srčana aritmija u svakodnevnoj kliničkoj praksi. U više od 1% odrasle populacije javlja se fibrilacija atrija tijekom života. Incidencija fibrilacije atrija raste s povećanjem životne dobi. Predviđa se da će za 30 godina prevalencija fibrilacije atrija u odrasloj populaciji biti 2,5 puta veća nego danas. Odgovor na pitanje o mogućoj povezanosti trajanja spavanja i incidencije fibrilacije atrija možemo pronaći u rezultatima meta-analize šest opservacijskih studija. Cilj meta-analize bio je evaluacija trajanja spavanja i ispitivanje eventualne povezanosti  između ukupnog vremena trajanja spavanja i incidencije fibrilacije atrija. U šest  studija bilo je uključeno više od 186 000 bolesnika, a vrijeme praćenja bilo je 5,5 godina. U meta-analizi vršena je usporedba incidencije fibrilacije atrija između tri skupine bolesnika. U jednoj skupini bili su bolesnici koji su spavali manje od 6 sati tijekom 24 sata.  U drugoj supini bili su bolesnici koji su spavali više od 8 sati i u trećoj oni koji su spavali od 6-8 sati tijekom dana. Rezultati meta-analize  pokazuju da oni koje spavaju manje od  6 sati i oni koji spavaju više od 8 sati imaju veću incidenciju fibrilacije atrija nego oni koji spavaju 6- 8 sati dnevno. Povezanost između trajanja spavanja i fibrilacije atrija još nije potpuno razjašnjena.  Moguća povezanost može biti zbog EKG promjena koje nastaju tijekom spavanja, a to su disperzija P- vala, disperzija QT-intervala i trajanje P-vala. Eksperimentalne studije o trajanju spavanja pokazuju da kratko trajanje spavanja ima negativan utjecaj na endokrinološki, imunološki i metabolički sustav. Duže spavanje može utjecati na oštećenje funkcije lijevog atrija, a također je povezano s visokom parasimpatičkom aktivnošću i niskom simpatičkom aktivnošću što se može povezati s nastankon fibrilacijom atrija  tj. srčane aritmije.

Rezultati brojnih istraživanja pokazuju povezanost između predisponirajućih čimbenika i fibrilacije atrija. U predisponirajuće čimbenika spadaju dob, spol, arterijska hipertenzija, šećerna bolest, pušenje cigareta, bolesti srčanih zalistaka, infarkt srca, zatajenje srca i poremećaji disanja tijekom spavanja. S druge strane, sama  fibrilacija atrija kao srčana aritmija može inducirati zatajenje srca, infarkt srca, moždani udar i tromboembolijske događaje perifernih arterija. Fibrilacija atrija ima negativan utjecaj na kvalitetu života bolesnika i povezana je s dužim trajanjem bolničkog liječenja tj. trajanjem hospitalizacije.

Očekujemo u skoroj budućnosti rezultate novih studija o povezanosti između trajanja spavanja i incidencije fibrilacije atrija s uključenim još većim brojem ispitanika.

U zaključku možemo naglasiti da je nezdravo spavanje ono koje je  kraće od 6 sati i ono koje je duže od 8 sati, a jedno i drugo povezano je s povećanim rizikom za fibrilaciju atrija. Preporučljivo je trajanje spavanja od 6 – 8 sati dnevno jer ne povećava rizik za fibrilaciju atrija.