Akutni koronarni sindrom je hitno stanje nagle ishemije srčanog mišića (miokarda) koje ugrožava život bolesnika, a nastaje kao posljedica naglog smanjenja ili prekida protoka krvi u koronarnoj arteriji. Europsko kardiološko društvo istaknulo je deset ključnih načela upravljanja akutnim koronarnim sindromom (AKS) u sklopu smjernica dijagnostike i liječenja AKS:

1) Ovim terminom su obuhvaćena tri entiteta: nestabilna angina pektoris, infarkt miokarda bez elevacije ST spojnice (NSTEMI), infarkt miokarda s elevacijom ST spojnice (STEMI). Za sva tri entiteta slična su načela kliničke procjene, dijagnoze i liječenja.

2) Kod sumnje na AKS potvrđuje se postupak pod kraticom „A.K.S.“ koji obuhvaća: snimanje elektrokardiograma (EKG) koji u AKS pokazuje Abnormalan („A“) nalaz; liječnik treba ustanoviti sveobuhvatni Klinički („K“) kontekst AKS što podrazumijeva prisutne simptome, rezultate učinjenih pretraga i kliničku pozadinu AKS; kliničkim pregledom bolesnika treba ustanoviti stupanj kliničke Stabilnosti („S“).

3) Preporučuje se da se tijekom hospitalizacije učini invazivna koronarografija. Prilikom prijema bolesnika u bolnicu procjenjuje se kojem je bolesniku potrebna hitna koronarografija i revaskularizacija miokarda (to su bolesnici sa STEMI i NSTEMI s vrlo visokim rizikom-hemodinamski nestabilni bolesnici, bolesnici u kardiogenom šoku, ponavljajuća ili stalna bol u grudima unatoč medikamentoznoj terapiji, akutno srčano popuštanje, životno ugrožavajuće aritmije, srčani zastoj, mehaničke komplikacije i promjene u EKG-u koje upućuju na miokardnu ishemiju).

Invazivna koronarografija unutar 24h od prijema u bolnicu preporučuje se bolesnicima s NSTEMI s visokim rizikom.

 4) Bolesnicima koji nemaju STEMI ili NSTEMI, a imaju indikaciju za neposrednu koronarografiju primjenjuje se algoritam ESC 0/1 ili 0/2h kako bi se isključio ili potvrdio NSTEMI.

5) Početno liječenje svih bolesnika s AKS započinje kombinacijom antitrombocitne i parenteralne antikoagulantne terapije. Nakon akutne faze hospitalizacije ne nastavlja se antikoagulantna terapija osim u određenim indikacijama. Nakon akutne faze preporučuje se nastavak oralne dvostruke antitrombocitne terapije.

6) Dvostruka antitrombocitna terapija se sastoji od aspirina i inhibitora receptora P2Y12 (prasugrel ili tikagrelor). Ova se terapija daje tijekom 12 mjeseci svim bolesnicima nakon AKS. Međutim, ovisno o kliničkoj situaciji ili visokom riziku krvarenja, nekim bolesnicima se ovaj režim davanja dvostruke antitrombocitne terapije skraćuje, a nekima produžuje.

7) Revaskularizacija miokarda perkutanom koronarnom intervencijom ugradnjom stenta ili kirurškom intervencijom ugradnjom premosnice koronarne arterije preporučuje se bolesnicima s AKS, a vrijeme i vrsta intervencije ovisi o kliničkoj prezentaciji bolesti.

8) Svim bolesnicima s AKS potrebna je „agresivna“ sekundarna kardiovaskularna prevencija u cilju smanjenja rizika ponovne pojave AKS. Ona započinje već prvog dana hospitalizacije bolesnika.

9) Svi bolesnici s AKS nakon otpusta iz bolnice trebaju primati kardioprotektivne lijekove, trebaju dobiti jasne informacije o upravljanju životnim navikama, bolesnici trebaju biti upućeni na kardiovaskularnu rehabilitaciju (stacionarnu ili ambulantnu) i treba im biti dogovoren termin kardiološke kontrole. Tijekom ambulantnog praćenja bolesniku treba dati podršku u usvajanju zdravih životnih navika, kontroli kardiovaskularnih rizičnih čimbenika, ustrajnosti u uzimanju preporučene terapije. Ključni ciljevi liječenja u sekundarnoj kardiovaskularnoj prevenciji bolesnika nakon AKS su: arterijski tlak < 130/80mmHg, LDL kolesterol < 1,4 mmol/l, HbA1c< 7%.

10) Prilikom zdravstvene skrbi bolesnika nakon AKS treba poštovati i bolesnikove preferencije, potrebe i vrijednosti, te u dogovoru s bolesnikom usmjeriti liječenje i kardiovaskularnu prevenciju.