Povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija) i dislipidemija (povišena razina ukupnog i „lošeg“, LDL- kolesterola) su, pored šećerne bolesti, pušenja i prekomjerne tjelesne težine, najvažniji tzv. „promjenjivi“ čimbenici rizika za razvoj ateroskleroze i oboljevanja od srčanog ili moždanog udara.

Povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija) i dislipidemija (povišena razina ukupnog i „lošeg“, LDL- kolesterola) su, pored šećerne bolesti, pušenja i prekomjerne tjelesne težine, najvažniji tzv. „promjenjivi“ čimbenici rizika za razvoj ateroskleroze i oboljevanja od srčanog ili moždanog udara. Dugotrajno, kronično povišeni krvni tlak glavni je rizični čimbenik za razvoj moždanog udara, a opasnost i rizik je proporcionalan što je krvni tlak viši. Većina oboljelih od moždanog udara ima već od ranije dijagnozu arterijske hipertenzije mada se kod manjeg dijela bolesnika visoki krvni tlak otkrije prilikom primanja u bolnicu. Nabrojani čimbenici rizika sinergistički djeluju na progresiju aterosklerotskog sužavanja krvnih žila i u konačnici pojave neke od njezinih najtežih posljedica, moždanog ili srčanog udara, ali i nagle smrti.

Zato je cilj liječenja uvijek za svaku pojedinu osobu procijeniti njenu razinu rizika oboljevanja te sveobuhvatno djelovati na sve prepoznate čimbenike rizika. Kako većina nabrojanih stanja u početku „ne boli“, često je teško motivirati oboljelog na dugoročno liječenje. U literaturi postoje različiti pojmovi kojima se opisuje potencijalni problem u liječenju ovakvih bolesnika i njihova interakcija s odabranim liječnikom obiteljske medicine kao i specijalistom neke od internističkih disciplina ili neurologom. Najčešće spominjani termini su suradljivost, ustrajnost i adherencija.

Sama adherencija označava blisku suradnju između  propisivača (liječnika)  i bolesnika, a ne samo jednostranu slijeđenje uputa liječnika. S tom svrhom se danas razvijaju pripravci tzv. „2 u 1; „3 u 1“ gdje se u jednoj tableti nalaze dva ili tri lijeka za snižavanje krvnog tlaka ili istodobno liječenje arterijske hipertenzije i dislipidemije. Jedna od takvih „adherentnih“ kombinacija za istodobno liječenje hipertenzije i dislipidemije je kombinacija rosuvastatina i amlodipina. Prvi lijek je statin koji spriječava stvaranje kolesterola u jetri dok je amlodipin vrlo učinkovit antihipetenziv koji je tzv. metabolički neutralan (npr. ne utječe nepovoljno na metabolizam glukoze u krvi). Postoji nekoliko kombinacija različitih doza oba lijeka što omogućava prilagođavanje doza pojedinog lijeka svakom pojedinom bolesniku (amlodipin 5 ili 10 mg, rosuvastatin 10 i 20 mg) čime se u većini slučajeva postiže optimalan učinak, ali i dugoročna suradljivost u liječenju od strane liječene osobe. Na taj način elegantno snižavamo ukupni srčanožilni rizik, smanjujemo mogućnost oboljevanja te dugurčno povećavamo kvalitetu života tih osoba.