Demencija obuhvaća bolesti i stanja koja karakterizira pad intelektualnih funkcija do te mjere da osoba pogođena ovim problemom ima poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Demencija je skupni naziv za različita stanja i bolesti koji uzrokuju pad kognitivnih funkcija do te mjere da osoba više nije samostalna. Demencija sama po sebi nije bolest, već sindrom u kojem dolazi do poremećaja pamćenja, komunikacije i rasuđivanja. Predstavlja  sveukupni izraz – poput srčane bolesti – koji pokriva širok raspon različitih bolest i stanja, uključujući i Alzheimerovu bolest.  Ovaj problem je vrlo učestao u populaciji te se procjenjuje da širom svijeta 47,5 milijuna ljudi boluje od demencije te se jedan novi slučaj demencije dijagnosticira svake 4 sekunde. Zbog velikog broja oboljelih od strane Svjetske zdravstvene organizacije demencije su proglašene javnozdravstvenim prioritetom. Razlog ovako velike učestalosti demencije je činjenica da se  vjerojatnost nastanka ovog stanja  povećava s godinama, te obzirom na starenje populacije  broj oboljelih eksponencijalno raste. Iako demencija uglavnom pogađa starije ljude ona nikako nije normalan dio starenja. Demencija se često pogrešno naziva “senilnost” ili “senilna demencija”, što odražava ranije rašireno, ali netočno uvjerenje da je ozbiljan pad intelektualnih funkcija normalan dio starenja.

Zašto nastaje demencija?

Demencija nastaje oštećenjem moždanih stanica. Ovo oštećenje ometa sposobnost moždanih stanica da međusobno komuniciraju. Kada moždane stanice ne mogu normalno komunicirati dolazi do problema sa  mišljenjem, ponašanjem i osjećajima. Mozak ima mnogo različitih regija, od kojih je svaka odgovorna za različite funkcije (na primjer, pamćenje, prosuđivanje i kretanje). Kada su stanice u određenoj regiji oštećene, to područje ne može normalno obavljati svoje funkcije.

Do demencije mogu dovesti poremećaji koji su rezultat promjena u mozgu i dovode do  propadanja moždanih stanica što nazivamo neurodegeneracijom. U ovu skupinu bolesti koje pogađaju živčane stanice ubrajamo Alzheimerovu bolest, frontemporalnu demenciju, demenciju u Parkinsonovoj bolesti, demencije s Lewy-jevim tjelešcima i druge bolesti. Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest koja čini 60-80% svih slučajeva.

Osim bolesti mozga  postoje i mnoga druga stanja koja mogu uzrokovati simptome demencije, uključujući i neka koja su reverzibilna, poput problema sa štitnjačom i nedostatak nekih vitamina. Demencija može biti uzrokovana ozljedom mozga, osobito ako se ozljede ponavljaju,  tumorom mozga ali i vaskularnim uzrocima. Vaskularna demencija rezultat je propadanja moždanih stanica uzrokovanih cerebrovaskularnom bolešću, na primjer uslijed moždanog udara. To sprečava normalan protok krvi, lišavajući moždane stanice kisika.

Također neki lijekovi i prekomjerna upotreba alkohola mogu uzrokovati kognitivne smetnje.

Koji su simptomi demencije?

Pad kognitivnih sposobnosti obično najviše pogađa pamćenje događaja ali mogu biti zahvaćene sve druge funkcije. Karakterističan je gubitak pamćenja za nedavne događaje zbog čega oboljeli učestalo postavlja istih pitanja. Osim problema s pamćenjem javljaju se i poteškoće u komunikaciji, oboljeli traže riječi pri govoru, gube temu razgovora i otežano imenuju predmete. Također mogu biti dezorijentirani u vremenu i prostoru te ne znaju koja je godina i mogu se izgubiti u poznatom prostoru, naprimjer pri odlasku u dućan. Osim kognitivnih sposobnosti pogođeni su i ponašanje i raspoloženje. Promjene raspoloženja  se javljaju u vidu naglih neobjašnjivih promjene, razdražljivosti, gubitak inicijative u vidu  pokazivanje manje interesa za započinjanje nečega ili odlazak negdje.

Pad kognitivnih  sposobnosti je dovoljno ozbiljan da narušava svakodnevni život i funkcioniranje u istim.  Funkcije koje su pogođene su baratanje s novcima zbog čega bolesnik može imati probleme s plaćanjem računa, planiranje i priprema obroka, snalaženje u prostoru, oblačenje, higijena, javljanje na telefon, obavljanje kućanskih djelatnosti i mnoge druge.

Mnoge su demencije progresivne, što znači da simptomi počinju polako i postupno se pogoršavaju.  Napredovanje demencije se može pratiti kroz nekoliko stadija. Napredovanje demencije možemo grubo podijeliti u četiri stadija:

1.  Blagi kognitivni poremećaj: karakteriziran zaboravljivošću. Javlja se mnogih ljudi kako stare, ali samo kod nekih  napreduje do demencije.

2.  Blaga demencija: javljaju se kognitivne smetnje koje utječu na svakodnevni život. Simptomi uključuju gubitak pamćenja, zbunjenost, promjene ličnosti, gubljenje i poteškoće u planiranju i izvršavanju zadataka te osobe u ovoj fazi više nisu samostalne.

3.  Umjerena demencija: svakodnevni život postaje izazovniji, pa će pojedincu možda trebati veća pomoć. Simptomi su slični blagoj demenciji, ali pojačani. Oboljeli će možda trebati pomoć pri oblačenju i češanju kose. Također mogu pokazati značajne promjene u osobnosti; na primjer, postaju sumnjivi ili uznemireni bez ikakvog razloga. Vjerojatno postoje i poremećaji spavanja.

4.  Teška demencija: u ovoj fazi simptomi su  značajno pogoršani. Može doći do gubitka sposobnosti komuniciranja i oboljeli će možda trebati cjelodnevnu njegu. Jednostavni zadaci, poput sjedenja i držanja glave gore, postaju nemogući. Kontrola mokraćnog mjehura može se izgubiti.

 Kako dijagnosticirati demenciju?

Dijagnoza Alzheimerove bolest i drugih vrsta demencije postavljaju se na temelju podataka koji se dobivaju od bolesnika i njegove pratnje, liječničkog pregleda, laboratorijskih pretraga, snimki mozga i   ispitivanja kognitivnih funkcija. Dijagnoza demencije može se postaviti s visokom razinom sigurnosti. Ali teže je odrediti točnu vrstu demencije jer se simptomi i promjene mozga različitih demencija mogu preklapati. U nekim slučajevima, kada se bolesnici prekasno javljaju u uznapredovalim fazama bolesti liječnik može dijagnosticirati “demenciju” i ne odrediti vrstu.

Kako prevenirati demenciju?

Neki se faktori rizika za demenciju, poput dobi i genetike, ne mogu promijeniti. No, istraživanja sugeriraju da zdrav načina života, uključujući zdravu prehranu, redovito vježbanje i kognitivnu stimulaciju, može umanjiti rizik od kognitivnog pada i demencije.

Kako liječiti demenciju

Liječenje demencije ovisi o njezinu uzroku. U slučaju većine progresivnih demencija, uključujući Alzheimerovu bolest, ne postoji lijek koji može dovesti do izlječenja.  Lijekovi koji se koriste u u liječenju demencije nazivaju se antidementivi te  mogu privremeno poboljšati simptome. 

Ako vi ili netko koga poznajete imate poteškoće u pamćenju ili druge promjene u razmišljanju, nemojte ih ignorirati već trebate potražiti liječničku pomoć  kako bi utvrdio uzrok. Profesionalna procjena može otkriti stanje koje se može izliječiti a rana dijagnoza omogućuje osobi da dobije maksimalnu korist od dostupnih tretmana kao i vrijeme za planiranje budućnosti.