Često postavljano pitanje mladih žena koje se liječe zbog epilepsije je da li ću i kada moći imati djecu. U prošlosti se ženama s epilepsijom nije preporučalo, čak se i zabranjivalo imati djecu.

Često postavljano pitanje mladih žena koje se liječe zbog epilepsije je da li ću i kada moći imati djecu. U prošlosti se ženama s epilepsijom nije preporučalo, čak se i zabranjivalo imati djecu. U pojedinim slučajevima se vršila sterilizacija žene koja je bolovala od epilepsije. Međutim, tijekom posljednjih desetljeća mijenja se javno mišljenje, a i zdravstvena edukacija putem medija, javnih tribina i savjetovališta je puno bolja, tako da su navedene okrutne i neprimjerene mjere prestale biti realnost. Iako većina žena s epilepsijom ima normalan tijek trudnoće, fiziološki normalan porod, i u 90% slučajeva rode zdravo dijete, takve trudnoće zahtijevaju budnu kontrolu epileptologa i ginekologa.

Bitno je napomenuti da je trudnoću potrebno planirati i da je u tom planiranju jako bitna edukacija bolesnica. U slučaju planiranja trudnoće potrebno je primijeniti antiepileptik s najmanje dokazanim teratogenim svojstvima, te težiti postizanju remisije bolesti uz monoterapiju. Također je neophodno, u dogovoru s liječnikom, prije samog začeća započeti s uzimanjem folne kiseline, kako bi se tijekom prvih tjedana trudnoće umanjio štetan učinak antiepileptika. Izloženost raznim antiepilepticima može imati slijedeće posljedice – veća incidencija spontanih abortusa, mrtvorođenog čeda, perinatalne smrti čeda, neonatalne hemoragije, kongenitalnih anomalija i malformacija, smanjena porođajna težina, usporen psihomotorni razvoj i pojava rane epilepsije novorođenčeta. Postotak malformacija u normalnoj populaciji je od 2 do 3%, dok je u žena s epilepsijom od 1,25 do 11,5%. Preporuka je također da se tijekom posljednjih mjesec dana trudnoće majci daje vitamin K (10 mg dnevno) radi prevencije hemoragijske bolesti u djeteta.

1/4 do 1/3 žena s epilepsijom imaju veću incidenciju napadaja tijekom trudnoće (u prvom trimestru), neovisno o tipu epileptičkih napadaja. Uzrok navedenog je pad koncentracije antiepileptika (vezanog i slobodnog) u plazmi usprkos povećanja doze lijeka. Većina žena s učestalijim epileptičkim napadajima ima supterapijske koncentracije antiepileptika što se objašnjava reduciranim vezivanjem lijeka za proteine plazme, smanjenom koncentracijom albumina, povećanim klirensom lijeka, promijenjenom farmakokinetikom antiepileptika, non-compliance-om, trudničkom hiperemezom, anemijom i povećanim indeksom tjelesne mase. 1 do 2% žena s epilepsijom ima atake tijekom poroda ili se javlja gestacijska epilepsija. Terapija antiepileptikom mora se provoditi redovito tijekom poroda, jer bi izostavljanje samo jedne doze lijeka moglo provocirati napadaj, što dodatno otežava sam porodj. Komplikacije koje se javljaju tijekom puerperija su: postnatalna epilepsija te povećana incidencija napadaja zbog deprivacije spavanja, non-compliance-a, hormonskih promjena te emocionalnih čimbenika.