Belupovi simpoziji uvijek su prepoznati u stručnoj javnosti, budući da pomno odabrane teme predavanja privlače kako kvalitetom sadržaja, tako i predavačima.

Razgovor s dr. sc. Silviom Bašićem, dr. med.  iz KBC-a Zagreb, Klinike za neurologiju, ujedno i pročelnikom Odjela za epilepsiju i paroksizmalne poremećaje svijesti.

Posljednji stručni simpozij u organizaciji belupova CNS-a namijenjen je bio specijalistima neurolozima, a održan je u Primoštenu. S jednim od sudionika simpozija, neurologom, dr.sc. Silviom Bašićem, dr. med. pročelnikom Odjela za epilepsiju i paroksizmalne poremećaje svijesti  razgovarali smo o antiepilepticima nove generacije, epileptici, te ulozi Belupa kao partnera hrvatskome zdravstvu.

Nedavno su se u Belupovoj organizaciji u Primoštenu okupili vodeći hrvatski neuorozi. Koja je poruka stručnog simpozija u čija je dva dana održan niz stručnih predavanja?

Na nedavnom simpoziju u Primoštenu koje je organizirao Belupo održan je niz vrlo kvalitetnih stručnih predavanja, pretežno s problematikom dijagnostike i liječenja epilepsija, glavobolja, ekstrapiramidnih bolesti i psihijatrijskog komorbiditeta navedenih bolesti. Iznesene su najnovije spoznaje u ovim područjima te su prodiskutirane teme iz svakodnevne kliničke prakse, a opći dojam svih sudionika je vrlo pozitivan. Još jednom je Belupo primjerom pokazao mogućnosti kvalitetne i stručne suradnje liječnika i proizvođača lijekova, i nadam se da će se ova suradnja nastaviti i u budućnosti na jednako zavidno kvalitetnom nivou.

Belupov Arvind, antiepileptik je nove generacije. Koje su njegove prednosti u odnosu na lijekove stare generacije AE?

Lamotrigin spada u “novije” antiepileptike ili antiepileptike četvrte generacije, što je možda prikladniji naziv budući se u kliničkoj praksi primjenjuje već petnaestak godina. U odnosu na standardne antiepileptike izaziva manje nuspojava, a nuspojave su uglavnom blaže, kraće i podnošljivije, što je značajna prednost  budući liječenje epilepsije uglavnom podrazumijeva kontinuirano, svakodnevno, višegodišnje uzimanje terapije. Osim toga, omogućava (i preporuče se) uzimanje lijeka u dva navrata, što je također značajno psihološko i praktično olakšanje bolesnicima, budući se pune dnevne doze standardnih AE obično uzimaju podijeljene u tri navrata. 

Jeste li zadovoljni učinkovitošću Arvinda, odnosno kakva su vam dosadašnja iskustva s tim preparatom?

Lamotrigin se već dulje vremena primjenjuje u našoj zemlji i svakako je postao jedan od lijekova bez kojih je danas nemoguće zamisliti liječenje epilepsija, a kliničku primjenu našao je i u nekim drugim neurološkim tegobama, primjerice tzv. dizritmičkim glavoboljama gdje je također pokazao izvanrednu učinkovitost. Pojavom Arvinda kao generičkog oblika lamotrigina, i njegovom primjenom u kliničkoj praksi, nije se promijenilo moje dotadašnje mišljenje o lamotriginu i mogu reći da su moja dosadašnja iskustva s Arvidnom jako dobra.

Koliko ljudi danas u Hrvatskoj boluje od epilepsije i postoji li sustavno praćenje pojave bolesti?

Na žalost, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavno praćenje pojavnosti epilepsije, niti se zna koliko je točno oboljelih od epilepsije u našoj zemlji. Budući da je epilepsija najučestalija kronična neurološka bolest, ukupan broj oboljelih zasigurno nije malen. Incidencija epilepsije u razvijenim zemljema iznosi oko 80 oboljelih na 100 000 stanovnika godišnje, dok je prevalencija između 5 i 10 oboljelih na 1000 stanovnika, iako se u nekim izvještajima navodi i veći broj oboljelih. Pretpostavljam da se incidencija i prevalencija epilepsije u Hrvatskoj značajno ne razlikuje od zemalja Europske unije, odnosno razvijenog svijeta, dakle prevalencija epilepsije u našoj zemlji vjerojatno je oko 0,5 do 1 %, najviše 2%. 

Trenutno je u tijeku  postmarketinška studija lamotrigina (Arvinda) u kojoj se uz ostale parametre, preko krvi pacijenata provodi farmakogenetska analiza?

U ovoj studiji osim uobičajenih parametara kojima se valorizira učinkovitost pojedinog lijeka (učestalost napadaja, EEG nalaz, pojavnost i vrsta nuspojava…), analizira se i utjecaj genskih varijacija, odnosno C-T polimorfizam gena ABCB1 na mjestu 3435, na učinkovitost terapije Arvindom primjenjenim u monoterapiji ili u kombinaciji s drugim antiepilepticima. Navedeni gen kodira P-glikoprotein (PGP), koji je jedan od proteina-transportera krvno mozgovne barijere. Pretpostavlja se da je upravo ovaj protein ključni čimbenik koji određuje propusnost krvno mozgovne barijere za većinu antiepileptika, ali i drugih lijekova koji djeluju u središnjem živčanom sustavu. Po mnogim saznanjima, aktivnost i ekspresija PGP-a na krvno mozgovnoj barijeri ovisi upravo o C3435T polimorfizmu ABCB1 gena. Drugim riječima ovaj polimorfizam određuje koliki će postotak od ukupne koncentracije nekog lijeka iz krvi preći u mozak (tj. doći do mjesta djelovanja), a samim tim i kolika će biti učinkovitost dotičnog lijeka. Jedan od ciljeva ove studije je utvrditi koliko navedeni polimorfizam utječe na uspješnost terapije Arvindom bilo da je primjenjen u monoterapiji, bilo u kombinaciji s ostalim antiepilepticima.

Što je to farmakogenetika i koliko je ona bitna kod odredivanja terapije?

Farmakogenetika je biomedicinska disciplina koja datira od početka 20. stoljeća, a snažan razvoj ove discipline započeo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Ona proučava utjecaj individualnih genetskih varijacija na farmakokinetiku i farmakodinamiku lijekova odnosno na učinkovitost i nuspojave lijekova. Farmakogenetika postaje sve bitnija u kliničkoj praksi, a u dolazećim godinama predviđa joj se još značajnija uloga u individualnom odabiru lijeka izbora kod raznih bolesti, među njima i epilepsije, što bi trebalo značajno unaprijediti liječenje ove bolesti.

Prati li Hrvatska svjetske trendove na tom polju i koja je uloga Belupa kao partnera u tome?

Iluzorno je i nerealno očekivati da se u Hrvatskoj mogu u potpunosti pratiti svjetski trendovi na bilo kojem polju, a poglavito u znanosti, iz jednog vrlo jednostavnog razloga, a to su naša skromna financijska sredstva. Tako je i u farmakogenetici, međutim u pojedinim segmentima ove znanstvene discipline sa zadovoljstvom mogu reći da smo se svojim radom ravnopravno uključili u kreiranje “svjetskih trendova” i razmišljanja. Prvenstveno govorim o istraživanju farmakorezistencije epilepsija. Uloga Belupa kao partnera je sve veća i veća, poglavito u pružanju “logističke” podrške, i zahvaljujući Vašoj pomoći u ova istraživanja su se jednim dijelom uključili centri diljem Hrvatske, što ranije nije bilo moguće.

U listopadu organizirate prvi hrvatski kongres “Dileme u neurologiji 2008”. Možete li nam nešto reći o o koncepciji samog kongresa?

Osnovna ideja i razlog održavanja ovog kongresa je želja da se po prvi put u Hrvatskoj održi stručni skup na kojem će se otvoreno porazgovarati o svim onim nedoumicama i dvojbama s kojima se svakodnevno susrećemo u našoj kliničkoj praksi. I na dosadašanjim kongresima, simpozijima i ostalim stručnim i znanstvenim skupovima raspravljalo se o ovim ili sličnim temama, ali nikad u ovom opsegu i nikad niti jedan skup nije bio u potpunosti posvećen isključivo dijagnostičkim i terapijskim nedoumicama i razmimoilaženjima, kao što smo zamislili i nadamo se da će biti ovaj skup. Vjerujemo da će u takvom razgovoru s argumentima “za” i “protiv” doći i do spoznaje kako dvojbe razriješiti, da će se postići jasan dogovor o raznim dijagnostičkim protokolima, da će nestati nedoumice o terapijskim mogućnostima i prioritetima u pojedinim fazama bolesti i sl. Zanimljive teme s ogromnim mogućnostima praktične primjene u svakodnevnom radu i pozvani predavači koji su svjetski autoriteti u pojedinim područjima, uklopljeni u predivni ambijent Opatije, garancija su uspjeha ovog kongresa.

Kako ocjenjujete dosadašnju suradnju Belupa i Referentnog centra za epilepsije RH, te Odjela za epilepsiju i paroksizmalne poremećaje svijesti čiji ste Vi pročelnik?

Voditeljica Referentnog centra za epilepsiju je doc. dr sc Sanja Hajnšek, dok sam ja pročelnik Odjela za epilepsiju i paroksizmalne poremećaje svijesti. Dosadašnju suradnju Belupa i Referentnog centra za epilepsiju kao i Odjela za epilepsiju KBC Zagreb mogu ocijeniti kao odličnu, nadam se na obostrano zadovoljstvo. Ljubaznost, susretljivost i stručnost „Belupovaca“ s kojima kontaktiramo je temelj ove suradnje i mogu reći da smo doista upoznali „veliko srce Belupa“ što je i bio slogan nedavnog simpozija u Primoštenu. Premalo je prostora za nabrajanje svih primjera suradnje koja se doista odvija kontinuirano i na raznim nivoima, a vjerujem da će se tako i nastaviti u budućnosti.