Parkinsonova bolest je bolest mozga koja zahvaća živčane stanice, koje proizvode dopamin, u području mozga koji se zove supstancija nigra.

Dopamin je važna supstanca koja djeluje kao neurotransmiter i ima ulogu u motoričkim i nemotoričkim funkcijama. Učestalost Parkinsonove bolesti raste s godinama te se procjenjuje da se bolest kod 4 % bolesnika dijagnosticira prije 50. godine života. Bolest zahvaća oba spola, iako muškarci imaju 1,5 puta veću vjerojatnost oboljenja od žena. Smatra se da više od 10 milijuna ljudi širom svijeta živi s Parkinsonovom bolesti.

Simptomi se postupno razvijaju godinama. Progresija simptoma je individualna i često se razlikuje od osobe do osobe. Bolesnici s Parkinsonovom bolesti obično razvijaju tegobe poput:

– tremora (podrhtavanja), uglavnom u stanju mirovanja koje zahvaća udove i bradu

– bradikinezije (usporenost u pokretima)

– rigor (ukočenost mišića udova)

– problema s hodom (hod sitnim koracima, smanjenih kretnji rukama)

– gubitak posturalnih refleksa (refleksa koji nas drže uspravnima) zbog čega su bolesnici skloni padovima

Bolest ne utječe samo na motoričke funkcije. Osim simptoma bolesti, poput usporenosti i nespretnosti pokreta, javlja se čitav niz različitih simptoma koji zahvaćaju raspoloženje, ponašanja i druge funkcije te se nazivaju nemotoričkim simptomima bolesti. Nemotorički simptomi uključuju probleme sa spavanjem, tjeskobu, zatvor, bol, promjene kognitivnih (misaonih) funkcija i depresivno raspoloženje. Upravo su nemotorički simptomi prisutni u svim fazama Parkinsonove bolesti, ali obično dominiraju u kasnijim fazama te imaju vrlo veliki utjecaj na kvalitetu života bolesnika i njihovih obitelji.

Kome se obratiti u slučaju prepoznavanja prvih simptoma bolesti?

Važno je razgovarati sa svojim liječnikom obiteljske medicine i zamoliti za upućivanje neurologu koji je specijalist za Parkinsonovu bolest. Specijalist za Parkinsonovu bolest nastojat će pronaći optimalnu terapiju za simptome bolesti s kojima se bolesnik susreće. Istraživanja su pokazala da je kod bolesnika koji su na vrijeme liječeni od strane specijalista produljeno vrijeme pojave onesposobljavajućih faza Parkinsonove bolesti. Iz tog je razloga važno izgraditi dobre odnose sa svojim liječnikom obiteljske medicine i specijalistom neurologom, kako bi se bolesnik osjećao ugodno postavljati pitanja ili tražiti pomoć. Razgovor i odluka o početku terapije te uzimanje pravih lijekova u pravo vrijeme, u skladu s preporukama liječnika specijalista, važni su koraci u dobrom liječenju Parkinsonove bolesti.

Što kad se postavi dijagnoza Parkinsonove bolesti?

Ne postoji test specifičan za dijagnosticiranje Parkinsonove bolesti. Neurolog postavlja dijagnozu Parkinsonove bolesti na temelju medicinske povijesti, simptoma te neurološkog i fizikalnog pregleda. Vrlo je važno da bolesnici i njihove obitelji razumiju simptome Parkinsonove bolesti i činjenicu da će bolest s vremenom progredirati. Bolest može trajati niz godina, što znači da se simptomi bolesti mijenjaju tijekom vremena. Životni vijek bolesnika nije skraćen i obično se javlja kod ljudi starijih od 60 godina. Riječ je o bolesti od koje bolesnici mogu dugo bolovati i zbog toga je vrlo bitno da oboljeli i njihove obitelji nauče kako živjeti s Parkinsonovom bolesti.

Dijagnoza kronične progresivne bolesti kao što je Parkinsonova bolest može opteretiti bolesnika i obitelj. Suočavanje sa simptomima, kao što su poteškoće s kretanjem, može rezultirati time da se bolesnici osjećaju frustrirano i obeshrabreno. Razgovor o bolesti za bolesnika može biti iznimno težak, čak i ako se radi o razgovoru s bliskim osobama. Bitno je izbjeći poriv da se dijagnoza sakrije. Za dugoročnu dobrobit je važno da se bolesnici otvore prijateljima, kolegama i voljenima. Potrebno je otvoreno razgovarati s partnerom i djecom o problemima koje bolest nosi. U dugogodišnjoj borbi s ovom kroničnom bolesti, obitelj je najvažnija.

Život s Parkinsonovom bolesti nije jednostavan zbog progresivnih promjena motoričkih funkcija i pojave čitavog niza nemotoričkih simptoma, poput problema sa spavanjem, boli, depresivnog raspoloženja i kognitivne disfunkcije. Bolest uvelike utječe na kvalitetu života, kako bolesnika, tako i njegovatelja ili partnera. Također, kroničnost bolesti uvelike otežava svakodnevicu.

Bolesnici koji su fizički aktivni imaju veće šanse da dulje ostanu aktivni i u samoj bolesti. Potrebno je u svakodnevicu uključiti različite aktivnosti, poput vožnje bicikla, planinarenja, plivanja i drugih oblika vježbanja. Redovita tjelovježba važna je za ublažavanje ukočenosti mišića, poboljšanje raspoloženja i ublažavanje stresa. Također, tjelovježba pomaže izgraditi rezervu protiv gubitka tjelesne funkcije kako bolest napreduje. Normalno je da svatko od nas s godinama gubi mišićnu masu, koordinaciju i motoriku, a upravo se navedene promjene značajnije manifestiraju kada je riječ o Parkinsonovoj bolesti. Zbog toga je bitno biti što više fizički aktivan.

Mnogi ljudi nakon postavljanja dijagnoze nastavljaju raditi, iako su im na radnom mjestu potrebne određene prilagodbe. Radna sposobnost ovisi o vrsti i ozbiljnosti simptoma Parkinsonove bolesti, ali i o zahtjevima posla.

Sposobnost vožnje može biti narušena u Parkinsonovoj bolesti, budući da bolest ima višestruke učinke na motoričko, kognitivno (misaono) i vizualno funkcioniranje. Međutim, odustajanje od vožnje može biti teško jer je vožnja povezana s individualnim osjećajem neovisnosti, osobne kontrole i samopouzdanja. Važno je procijeniti kako i u kojoj mjeri simptomi Parkinsonove bolesti utječu na sposobnost vožnje.

Mnogi bolesnici s Parkinsonovom bolešću imaju poteškoće u komunikaciji. Parkinsonova bolest zahvaća glas, radi čega on može postati nejasan, promukao, monoton i tih, čime je otežana svakodnevna komunikacija.

U početnim fazama bolesti simptomi su blagi i bolesnici su potpuno samostalni u svakodnevnim aktivnostima. Međutim, s trajanjem bolesti postepeno postaje teže obavljati osnovne svakodnevne aktivnosti s kojima se bolesnik s Parkinsonovom bolešću nekada lako nosio, poput kupanja, oblačenja, jela, spavanja, pa čak i hodanja. U uznapredovaloj fazi bolesti upravo zbog narušenosti ovih osnovnih funkcija samostalan život često nije moguć.

Mentalni i društveni angažman također je bitan aspekt u borbi s ovom bolešću. Druženje s prijateljima i obitelji, društvene aktivnosti koje održavaju osobe mentalno aktivnima pružaju osjećaj ugode i svrhe te pružaju socijalnu potporu koja je izrazito bitna.

Simptomi bolesti mogu otežati svakodnevne aktivnosti, ali postoje brojne prilagodbe koje bolesnici samostalno mogu napraviti kako bi se olakšalo suočavanje sa simptomima. Zapisivanje režima uzimanja lijekova pomoći će prilikom planiranja aktivnosti u vrijeme kada lijekovi dobro djeluju i kada su simptomi pod kontrolom. Oboljelima su dostupna različita pomagala koja mogu pomoći pri hodanju, jelu, odijevanju i pisanju.

Simptomi Parkinsonove bolesti mogu otežati svakodnevne aktivnosti, ali postoje brojne prilagodbe koje bolesnici samostalno mogu napraviti kako bi se olakšalo suočavanje sa simptomima. Prilagodbe unutar doma mogu olakšati bolesnicima da se nastave baviti svojim svakodnevnim životom a mentalni i društveni angažman također je bitan aspekt u borbi s ovom bolešću.