Epilepsiju je potrebno započeti liječiti što ranije, tj. nakon postavljanja ispravne dijagnoze, radi preveniranja potencijalnih ozljeda, pojave poremećaja intelektualnog ili psihičkog stanja.

Epilepsiju je potrebno započeti liječiti što ranije, tj. nakon postavljanja ispravne dijagnoze, radi preveniranja potencijalnih ozljeda, pojave poremećaja intelektualnog ili psihičkog stanja, itd. Obično se započinje terapija s lijekovima nakon drugog neprovociranog epileptičkog napadaja, odnosno i nakon prvog napadaja ako postoje određene patološke promjene u EEG-u, na nalazu CT-a ili MR-a mozga, te kod određenih kliničkih fenotipova epileptičkih napadaja. Tendencija je da se epilepsija liječi jednim lijekom, u iznimnim slučajevima će se koristiti kombinacija dva ili više antiepileptika. Liječenje treba općenito započeti s nižim dozama lijeka i postupno ih povisivati do postizanja terapijskog učnika. Prije početka liječenja treba izmjeriti bubrežnu i jetrenu funkciju, odrediti kompletnu krvnu sliku te koncentraciju proteina u plazmi, što se osobito odnosi na stariju dobnu populaciju. Koncentracije antiepileptičkih lijekova u krvi trebaju biti praćene u pravilnim intervalima, pogotovo u početku liječenja.

Ukoliko antiepileptik uz najvišu dopuštenu dozu ne kupira epileptičke napadaje treba ga promijeniti. Drugi se antiepileptik primjenjuje postupno, a kada se postigne željena plazmatska razina lijeka, prvi se izostavlja kroz dva tjedna postupnim smanjivanjem doze, radi preveniranja pojave epileptičkih napadaja ili epileptičkog statusa (ovo posebno vrijedi za barbiturate).

U liječenju je potrebno individualno pristupiti svakom bolesniku ovisno o dobi, spolu i vrsti epilepsije, a sve u svrhu poboljšanja kvalitete života. Većina oboljelih od epilepsije može predvidjeti epileptički napadaj prema nekim specifičnim znakovima i vlastitom predosjećaju – aura. Aura može biti čitav niz diskretnih simptoma koji prethode samom napadaju (neobičan miris, okus, neobični zvukovi, mučnina s povraćanjem, trnjenje ruku, lupanje srca, nevoljni pokreti, i sl.).

Povećani rizik za pojavu epileptičkih napadaja je u slučaju premalo sna, uživanja alkohola ili opojnih droga, stresnih situacija, itd. Zato je važno dovoljno spavati, izbjegavati stres, opuštati se uz odgovarajuću glazbu, šetnje, vježbe disanja i primjerene slobodne aktivnosti.
Uzimanje antiepileptika ne smije se prekidati bez suglasnosti neurologa niti ako se napadaji ne javljaju. U 2/3 bolesnika može se postići potpuna kontrola napadaja lijekovima.

PRIMJENA ANTIEPILEPTIKA

Antiepileptici načelno djeluju na tri načina: a/ selektivnom blokadom akcijskih potencijala;  b/ jačanjem učinka inhibicijskog neurotransmitera GABA-e; c/ sinergijom
oba mehanizma.

U liječenju parcijalnih epileptičkih napadaja primjenjuju se: okskarbazepin (OXC, Trileptal) u dozi od 600-1800 mg/dan; karbamazepin (CBZ, Tegretol) u dozi od 400-1600 mg/dan; lamotrigin (LTG, Arvind, Lamal, Lamictal, Danoptin, Lameptil) u dozi od 100 – 400 mg/dan; levetiracetam (LEV, Keppra) u dozi od 1000-3000 mg/dan; fenitoin (PHT, Difetoin) u dozi od 100-300 mg/dan; sultiam (SUL, Ospolot) u dozi od 200-600 mg/dan; klobazam (D4, Frisium) u dozi od 20-60 mg/dan; valproati (VPA, Depakine chrono) u dozi do 500-1500 mg/dan; lakozamid (LCS, Vimpat) u dozi od 100-400 mg/dan.

Alternativno se u liječenju mogu primijeniti (kao monoterapija ili adjuvantna terapija): topiramat (TPM, Tiramat, Topamax, Epiramat) u dozi do 100-400 mg/dan; gabapentin (GBP, Katena, Neurontin) u dozi od 1800- 3600 mg/dan; pregabalin (PGB, Lyrica) u dozi od 300-600 mg/dan; tiagabin (TGB, Gabitril) u dozi od 12- 48 mg/dan; zonisamid (ZNS, Zonegran) u dozi od 200-400 mg/dan; metilfenobarbiton (MPB, Phemiton) u dozi od 200-600 mg/dan.

U liječenju grand mal – generaliziranih toničko-kloničkih napadaja, absence-a, mioklonih napadaja i atoničkih napadaja primjenjuju se: levetiracetam (LEV, Keppra) u dozi od 1000-3000 mg/dan; valproati (VPA, Depakine chrono) u dozi od 500 -3000 mg/dan; topiramat (TPM, Tiramat, Topamax, Epiramat) u dozi od 100-400 mg/dan; metilfenobarbiton (MPB, Phemiton) u dozi od 200-600 mg/dan (pogotovo ako se radi o tzv. simptomatskim epileptičkim napadajima kod bolesnika s tumorom mozga, moždanim udarom, moždanim krvarenjima, kroničnim ovisnicima o alkoholu, itd.); lamotrigin (LTG, Arvind, Lamal, Lamictal, Danoptin, Lameptil) u dozi od 100-400 mg/dan; klonazepam (CNZ, Rivotril) u dozi od 1-6 mg/dan (primjenjuje se isključivo u liječenju atoničkih i mioklonih napadaja); etosuksimid (ESC, Asamid) u dozi od 500-1500 mg/dan (primjenjuje se u liječenju absence napadaja); rufinamid (RFN, Inovelon) u dozi od 400-3200 mg/dan (primjenjuje se uliječenju atoničkih napadaja).