Vitamin D (također se naziva “kalciferol”) je vitamin topljiv u mastima koji ima bitnu ulogu u reguliranju homeostaze kalcija i fosfata i na taj način održava integritet koštanog sustava. Potiče apsorpciju kalcija i mineralizaciju kostiju, što kosti održava jakima i zdravima. Također blokira oslobađanje paratireoidnog hormona, hormona koji potiče reapsorpciju koštanog tkiva i stanjivanje koštane mase.

Vitamin D se nalazi u hrani, ali se može ordinirati i u obliku nadomjestaka prehrani (tablete, otopine, kapi i slično). Proizvodi se u organizmu kada ultraljubičaste (UV) zrake sunčeve svjetlosti djeluju na kožu i pokreću njegovu sintezu.

Vitamin D dobiven izlaganjem suncu, hranom i suplementima biološki je inertan i mora proći dvije hidroksilacije u tijelu da bi se aktivirao. Prva hidroksilacija, koja se događa u jetri, pretvara vitamin D u 25-hidroksivitamin D [25(OH)D], također poznat kao “kalcidiol”. Druga hidroksilacija događa se prvenstveno u bubrezima i tvori fiziološki aktivan 1,25-dihidroksivitamin D [1,25(OH)2D], također poznat kao “kalcitriol”.

Brojna medicinska literatura utvrdila je važnost adekvatne razine vitamina D u prevenciji rahitisa u djece, te osteoporoze, osteopenije, prijeloma kuka i osteomalacije u starijih osoba, ali danas znamo da vitamin D ima i širu ulogu koja uključuju razvoj i održavanje normalnog funkcioniranja živčanog sustava, smanjenje upale, kao i modulaciju procesa poput rasta stanica i metabolizma glukoze.

Vitamin D je mogući uzročni čimbenik ili čimbenik koji modificira bolest u velikom broju neuroloških stanja uključujući multiplu sklerozu, demenciju, moždani udar, migrenu, post-herpetičnu neuralgiju, Parkinsonovu bolest i druga stanja. Preporučena dnevna količina vitamina D je 400 internacionalnih jedinica (IU) za djecu do 12 mjeseci, 600 IU za osobe u dobi od 1 do 70 godina i 800 IU za osobe starije od 70 godina. Preporučeni unos je isti za muškarce i žene. Za starije osobe preporučuje se veći unos vitamina D jer starenje može smanjiti učinkovitost sinteze vitamina D u koži.

Vitamin D i multipla skleroza

Multipla skleroza je autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava koja oštećuje mijelinsku ovojnicu koja okružuje i štiti živčane stanice u mozgu i leđnoj moždini. Ovo oštećenje ometa ili blokira provođenje signala i klinički se manifestira različitim simptomima poput gubitka vida, motoričke slabosti, gubitka osjeta, kognitivnog oštećenja i mnogih drugih.

Rasprostranjenost multiple skleroze diljem svijeta je nejednaka. Multipla skleroza češće se nalazi u sjevernim klimama (iznad 40 stupnjeva geografske širine). Najveća incidencija multiple skleroze nalazi se u skandinavskim zemljama gdje je izloženost sunčevoj svjetlosti niža. Ova neravnomjerna raspodjela dovela je do nagađanja da bi niže razine vitamina D u ljudi koji su manje izloženi sunčevoj svjetlosti mogli predisponirati za bolest.

Mnoge epidemiološke i genetske studije pokazale su povezanost između multiple skleroze i niske razine 25(OH)D prije i nakon početka bolesti. Studije sugeriraju da bi adekvatne razine vitamina D mogle smanjiti rizik od recidiva bolesti i usporiti napredovanje bolesti. Jedna studija, na primjer, testirala je razine 25(OH)D u 1092 žene u Finskoj u prosjeku 9 godina prije njihove dijagnoze i usporedila njihove rezultate s onima 2123 slične žene koje nisu razvile multiplu sklerozu. Više od polovice žena koje su razvile multiplu sklerozu imalo je manjak ili nedovoljnu razinu vitamina D. Žene s razinom 25(OH)D manjom od 30 nmol/L (12 ng/mL) imale su 43% veći rizik od MS od žena s razinama od 50 nmol/L (20 ng/mL) ili više. Među ženama s dva ili više uzoraka seruma 25(OH)D uzetih prije dijagnoze (što je smanjilo slučajne varijacije mjerenja), povećanje 25(OH)D od 50 nmol/L bilo je povezano sa 41% smanjenim rizikom od multiple skleroze, a razine (OH)D manje od 30 nmol/L bile su povezane s rizikom od multiple skleroze koji je bio dvostruko viši od razina od 50 nmol/L ili više.

Dvije druge studije sličnog dizajna — jedna u Sjedinjenim Državama i druga s 576 osoba u sjevernoj Švedskoj — otkrile su da su razine 25(OH)D veće od 99,1 nmol/ L (39,6 ng/mL) i najmanje 75 nmol/L (30 ng/mL), respektivno, bile povezani sa 61-62% manjim rizikom od razvoja multiple skleroze.

Nijedno kliničko ispitivanje nije ispitalo može li suplementacija vitaminom D spriječiti pojavu multiple skleroze, ali nekoliko je istraživalo može li suplementacija vitamina D pomoći u liječenju bolesti.

Cochrane pregled iz 2018. analizirao je 12 takvih ispitivanja koja su imala ukupno 933 sudionika s multiplom sklerozom; ocijenili su da su sva ta ispitivanja nekvalitetna. Trenutno nema nedvojbenih dokaza da nedostatak vitamina D uzrokuje multiplu skleroze ali brojne studije upućuje na povezanost multiple skleroze i vitamina D.

Studije na životinjama su uspjele pokazati da se eksperimentalni autoimuni encefalomijelitis ne može izazvati kod miševa koji su imali dovoljnu razinu vitamina D. Nedavna studija provedena u Australiji pokazuje da izlaganje sunčevoj svjetlosti i unos vitamina D mogu biti neovisni čimbenici koji utječu na rizik od demijelinizacije SŽS-a.

Uloga vitamina D u demenciji

Velika epidemiološka studija analizirala je više od 1600 osoba u dobi od 65 ili više godina koje nisu imale demenciju na početku studije. U usporedbi s ljudima koji su imali normalnu razinu vitamina D, oni s niskom razinom vitamina imali su 53 posto povećan rizik od razvoja demencije, poglavito Alzheimerove bolesti dok su oni koji su imali ozbiljan nedostatak imali 125 posto povećan rizik. Zasebna studija pokazala je da je najviša razina unosa vitamina D (tj. 382,1 do 1.774 IU dnevno) povezana sa smanjenjem kognitivnog pada od 25%, nakon prilagodbe dobi, rasi, prihodu, obrazovanju . Unos od 53,11 do 382 IU dnevno bio je povezan s približno 20% smanjenjem kognitivnog pada. Ovi podaci ne ukazuju nužno na uzročnu vezu nedostatka vitamina D i nastanka demencije ali upućuju da je zdrava prehrana svakako bitna u prevenciji demencije. Najveći unos vitamina D bio je također povezan sa smanjenjem moždanog udara za 13%. Unos od 53,11 do 382 IU dnevno bio je povezan s otprilike 9% smanjenjem moždanog udara.

Parkinsonova bolest

Nedostatak vitamina D i niska koštana masa često se primjećuju u bolesnika s Parkinsonovom bolešću. Nedostatak vitamina D češći je kod ljudi s Parkinsonovom bolešću (55% pacijenata) nego kod drugih bolesnika, primjerice Alzheimerove bolesti (41% pacijenata). Povezanost razine vitamina D i Parkinsonove bolesti još uvijek je kontroverzna tema. Neke studije sugeriraju da uzimanje vitamina D3 – oblika vitamina D koji se koristi u suplementima – može stabilizirati bolest, dok druge ne vide nikakvu vezu s rizikom od Parkinsonove bolesti. Neke studije potvrđuju da nedostatak vitamina D dovodi do većeg rizika od padova i prijeloma kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću, što može povećati hospitalizaciju i invalidnost. Bolesnici s nižom razinom vitamina D imali su osim veće vjerojatnost da će pasti i probleme sa spavanjem, uključujući poteškoće u uspavljivanju (nesanica). Također su imali znatno više depresije i anksioznosti.

Status vitamina D također utječe na rizik od štetnih ishoda u bolesnika s neurološkim bolestima koji su skloni padu, uključujući rizik od kompresijskih prijeloma kralježnice kuka i moždanog udara i drugih fragilnih prijeloma. Jedna od primarnih uloga vitamina D je održavanje zdravlja kostura: niske razine vitamina D dovode do niskih zaliha kalcija u kostima, povećavajući rizik od prijeloma. Prema tome, nedostatak vitamina D može dovesti do smanjene apsorpcije kalcija i posljedično osteoporoze što kod neuroloških bolesnika koji su skloni padovima može imati velike posljedice u vidu lomova kostiju.

Trenutno postoji značajan interes za vitamin D i istraživači nastavljaju proučavati ulogu vitamina D u neurološkim bolestima. Smanjena izloženost sunčevoj svjetlosti i nizak unos hranom mogu dovesti do nedostatka vitamina D. Iako ne postoje nedvojbeni dokazi da je vitamina D povezan s raznim neurološkim poremećajima, sve veći broj dokaza naglašava utjecaj nedostatka vitamina D kao faktora koji pogoduje raznim neurološkim bolestima, posebno multiploj sklerozi, Alzheimerovoj i Parkinsonovoj bolesti.