Prema legendi, davne 2737 g.pr.Kr., kineski car Shen Nung, prokuhavao je vodu za piće iznad otvorene vatre vjerujući da su oni koji piju prokuhanu vodu zdraviji.

Nekoliko listića biljke Camellia sinensis tom mu je prilikom slučajno uletjelo u lončić. Car je popio mješavinu i opisao je kao napitak koji daje «snagu tijelu, zadovoljstvo umu i svrhu cilju.»

Danas je čaj drugo piće po konzumaciji u svijetu, odmah nakon vode, a podjednako se pije topao, ledeni, biljni čaj, uz dodatak arome, šećera, meda, mlijeka ili bez ikakvih dodataka.

Posljednjih godina čaj se intenzivno proučava zbog blagotvornog djelovanja na zdravlje, a sve više studija pokazuje da polifenoli, fitokemikalije sadržane u čaju, mogu pomoći u smanjenju rizika od nekih kroničnih bolesti današnjice. Katehini iz čaja posjeduju niz farmakoloških učinaka; antioksidativno, antimutageno, antikarcinogeno i protuupalno djelovanje.

Vrste čaja

Svi čajevi dobivaju se od iste biljke čije je botaničko ime Camelia sinensis. Razlike između čajeva nastaju obradom, uvjetima rasta i zemljopisnim položajem. Camelia sinensis, ili čajevac, potječe iz Azije, ali se trenutno uzgaja širom svijeta u tropskim i suptropskim područjima. S preko 3000 sorti, čaj je najčešće konzumirano piće na svijetu, nakon vode.

Čaj se može podijeliti u pet osnovnih kategorija: crni, zeleni, oolong, bijeli i Pu-erh.

Crni čaj je dopušteno sušiti, u procesu koji se zove oksidacija (što ponekad pogrešno nazivaju fermentacijom). Crni su čajevi uglavnom posve podvrgnuti oksidaciji, a rezultat je karakteristična tamno smeđa i crna boja lišća, okus mu je obično izraženiji i robustniji od drugih čajeva, a ima i više udjela kofeina u odnosu na druge čajeve.

Od svih čajeva u širokoj potrošnji, zeleni čaj ima najviše zdravstvenih argumenata da ga treba piti svakodnevno. Zeleni čaj je dopušteno sušiti tek kratko nakon što je ubran. Oksidacija koja slijedi vrlo je kratka, i radi se naglim grijanjem. Budući da oksidira na nižim temperaturama i kraće vrijeme, zeleni čaj sadrži manje kofeina.

Za proizvodnju Oolong čaja (poznat i kao wulong čaj) dovoljna je djelomična oksidacija. Udio kofeina u ovom čaju je negdje između zelenog i crnog. Okus oolonga obično nije robustan kao crni ili suptilan kao zeleni, ali je intrigantan i bogatih mirisnih tonova. Oolong često okusom i mirisom podsjeća na svježe cvijeće i voće. 

Bijeli čaj je najnježnije arome. Cijenjen je zbog suptilnosti, kompleksnosti i prirodno slatkastog okusa uz najnižu razinu kofeina.

Pu-erh je stari kineski crni čaj slavljen zbog svoje ljekovitosti i zemljanog okusa. To je možda najmisteriozniji od svih čajeva. Do 1995. uvoz u SAD je bio ilegalan, a proces njegove proizvodnje je u Kini strogo čuvana državna tajna. Vrlo je jak s nevjerojatno dubokim i bogatim okusom, ali nije gorak. 

Ledeni čaj se počeo proizvoditi 1904. u Louisiani. Prema zapisima, radnici koji su radili u proizvodnji čaja, zbog uvjeta u kojima su radili, a koji su uključivali vrlo visoke temperature, potražili su osvježenje u svojemu proizvodu. No umjesto da su ga pili toploga, «kako priliči», prelijevali su ga preko kocki leda i tako sasvim slučajno dali ideju za proizvodnju ljeti vrlo popularnog osvježavajućeg napitka. Iste godine započinje se i sa proizvodnjom čaja u filter vrećicama.

Što kaže znanost o čaju?

Najveći broj znanstvenih istraživanja koja nastoje istražiti utjecaj čaja na zdravlje čovjeka u žarištu ima zeleni čaj. Tomu je tako jer zeleni čaj zadržava najviše polifenola, molekula kojima se pripisuju brojna povoljna djelovanja čaja. Polifenol koji se smatra najmoćnijom aktivnom supstancom u zelenom čaju je epigalokatehin-3-galat (EGCG), vrsta katehina.

Brojna istraživanja ukazala su na povoljno djelovanje molekule EGCG na poboljšanje razine kolesterola (sniženje razine „lošeg“ i povišenje razine „dobrog“ kolesterola) te smanjenje oksidacije LDL („lošeg“) kolesterola. Na taj način zeleni čaj djeluje preventivno na pojavu kardiovaskularnih bolesti.

Spojevi iz zelenog i crnog čaja djeluju i protiv karijesa. Ovo djelovanje dokazano je studijama na ljudima. Kod osoba koje su ispirale usta s ekstraktom čaja uočeno je značajno manje stvaranje plaka u usporedbi s osobama koje nisu ispirale usta s ekstraktom čaja.

Polifenoli iz zelenog čaja ujedno stimuliraju produkciju nekoliko vrsta stanica imunološkog sustava te posjeduju antibakterijska svojstva.

Većina istraživanja koja su pratila poboljšanje zdravstvenog stanja temelji se na količini zelenog čaja koja se konzumira u Azijskim zemljama – otprilike 3 šalice (750 ml) dnevno (što osigurava 240-320 mg polifenola). Ipak, neki znanstvenici predlažu da je za postizanje značajnijih učinaka potrebno više od 3 šalice zelenog čaja dnevno.