Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja i uništenja jetrenih stanica. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). Virusi hepatitisa označavaju se slovima od A do G. Treba napomenuti da se uzrok hepatitisa ponekad ne može objasniti, što upućuje na to da neki virusi još nisu otkriveni.
Kronični hepatitis B i C, u slučaju neliječenja, glavni su uzrok nastanka ciroze i raka jetre i najčešći razlog za transplantaciju jetre u Europi. U RH prema podacima HZJZ-a kronični virusni hepatitis B ili C ima između 80000-100000 osoba, a u svijetu i RH postoji čak 80% osoba koje su zaražene jednim od ova dva najopasnija tipa hepatitisa, a da to ne znaju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu ima oko 71 milijun osoba oboljelih od HCV i 257 milijuna osoba oboljelih od HBV, dakle oko 330 milijuna osoba ima kronični hepatitis B ili C. Broj novooboljelih od hepatitisa B u Hrvatskoj je kontinuirano u padu nakon uvođenja cijepljenja protiv hepatitisa B u nacionalni program cijepljenja. U Hrvatskoj se protiv hepatitisa B od 1999. godine rutinski cijepe djeca u dobi od 12 godina, a od 2007. godine i dojenčad. Svjetski dan hepatitisa obilježava se 28. srpnja na dan rođenja Barucha S. Blumberga, američkog znanstvenika zaslužnog za otkrivanje hepatitisa B i razvoja cjepiva protiv ovog virusa, za što je 1976. godine primio Nobelovu nagradu.
Virus hepatitisa B nalazi se u krvi, slini i spermi. Najčešće se širi transfuzijom krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Trudnice s hepatitisom B virus mogu prenijeti na dijete. Virus može ući kroz posjekotine, ogrebotine i druge ozljede kože. Rizik postoji i za zaposlene u bolnicama izložene ljudskoj krvi, policajce, vatrogasce, zatvorenike te zaposlene u institucijama za mentalno oboljele. Osobe izložene povećanom riziku su intravenski narkomani i homoseksualci. Kontrole krvi su smanjile rizik zaraze transfuzijom. Virus ne uništava izravno stanice, ali aktivira stanice imunološkog sustava koje izazivaju upalu i oštećenje jetre te 5% slučajeva prelazi u kronični oblik.
Virus hepatitisa C također se može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim putem. Osobe od velikog rizika obolijevanja su intravenski ovisnici o drogama, intranazalni ovisnici o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercing-u i primaoci transplantiranih organa. Promiskuitet kao i dugotrajna spolna veza sa zaraženim partnerom također povećavaju rizik. Osim ako infekcija kod trudnice s ovim virusom nije jaka, nije vjerojatno da će ga prenijeti na dijete. Kod 10% do 60% bolesnika s akutnim hepatitisom C razvije se kronični oblik koji se može pojaviti bez prethodne akutne faze.
Simptomi virusnog hepatitisa se mogu pojaviti naglo ili postupno. Skoro svi bolesnici osjete umor i imaju blago povišenu temperaturu. Česte se probavne smetnje; mučnina i povraćanje, osjećaj nelagode u trbuhu ili oštra bol lokalizirana u gornjem desnom kvadrantu. To može dovesti do gubitka apetita, gubitka na tjelesnoj težini kao i dehidracije. Nakon dva tjedna kod nekih oboljelih se razvija žutica i pojavljuje tamna mokraća, a polovica bolesnika ima stolicu svijetle boje, bolove u mišićima, blagi svrbež, pospanost i razdražljivost. Proljev i bolovi u zglobovima također su jedni od simptoma. Jetra može biti bolna i povećana kao i slezena koja je povećana u oko 10% bolesnika, a većina ih ima blagi oblik anemije. Simptomi karakteristični za hepatitis B pojavljuju se dugo nakon infekcije, obično nakon 50 do 150 dana, blagog su karaktera i slični gripi. 10% do 20% bolesnika ima povišenu temperaturu i osip, često mučninu te mogu imati bolove u zglobovima. Kod akutnog hepatitisa C simptomi se razvijaju mjesec do dva nakon što je osoba zaražena virusom, blaži su nego kod hepatitisa B, većina zaraženih ne osjeća nikakve simptome.
Hepatitis B i C mogu prijeći u kronični bez ranih akutnih simptoma. Simptomi napredujućeg kroničnog virusnog hepatitisa mogu biti vrlo blagi i ne jači od blagog produljenja akutnih simptoma tijekom šest ili više mjeseci tako da kronični hepatitis C može biti prisutan do 20 godina, a da ne izaziva očite poteškoće (bolovi u zglobovima koji se ne razlikuju od simptoma reumatoidnog artritisa). Kod nekih bolesnika hepatitis B i C može dovesti do dugotrajnog invaliditeta ili zatajenja jetre prije nego što osjete bilo kakve simptome.
Kod dijagnoze je važan bilirubin, crveno-žuti pigment koji se normalno prerađuje u jetri i izlučuje mokraćom, a u bolesnika s hepatitisom jetra ga ne može preraditi te se nivoi u krvi povisuju i izazivaju pojavu žutice. Povišene razine enzima aminotransferaza (AST, ALT, GGT) također su prisutne u krvi kod bolesnika jer se oni otpuštaju kada je jetra oštećena. Da bi se otkrila vrsta virusa hepatitisa, provode se krvni testovi. Neki od testova mogu otkriti antigene hepatitisa, a to su dijelovi određenih virusa, no češće se otkrivaju posebna antitijela, a to su molekule u imunološkom sustavu domaćina koje napadaju specifične antigene. Antitijela se ne moraju pojaviti tjednima ili mjesecima nakon zaraze, tako da, ako se ispitivanja provedu prerano, nalaz može biti lažno negativan, dok bolesnik može biti zaražen. Antitijela su također prisutna nakon što se bolesnik oporavi tako da pozitivan test može upućivati na raniju infekciju. Test za hepatitis B mora se napraviti brzo kako bi se identificirao antigen HBsAg koji se nalazi u krvi u ranim fazama, ali nestaje u roku od četiri mjeseca dok se antitijela na antigen pojavljuju tijekom oporavka i tada se mogu otkriti čak i ako sam antigen nije ranije pronađen. Za otkrivanje antitijela na virus hepatitisa C koristi se ELISA ispitivanje. Antitijelo na virus hepatitisa C ne mora se pojaviti tri do šest mjeseci nakon početka bolesti. Ako liječnik i dalje čvrsto vjeruje da je virus prisutan može se provesti drugo ispitivanje; tzv. PCR (lančana reakcija polimeraze) pomoću kojeg se može otkriti genetski materijal virusa. Za potvrdu dijagnoze kroničnog hepatitisa te određivanje stupnja stadija bolesti potrebna je biopsija jetre.
Kod blagih slučajeva virusnog hepatitisa ne postoji niti je potrebno liječenje. Preporuča se laganija hrana s manje masti te uzimanje više manjih obroka tijekom dana. Svi bolesnici se trebaju suzdržati od alkohola i spolnih kontakata tijekom akutne faze. U većini slučajeva hepatitisa oporavak je potpun. Kronični hepatitis (upala jetre koja traje više od 6 mjeseci) koji se često prvo manifestira kao ciroza jetre ili portalna hipertenzija liječi se antiviroticima dok je transplantacija jetre često indicirana u završnom stadiju bolesti.
23.9.2024
