Prirodno je da se mozak, kao i čitav organizam, mijenja s godinama. No, za razliku od postupnog razvoja problema s prisjećanjem i usporenim razmišljanjem, značajan gubitak pamćenja, smetenost i drugi ozbiljni problemi u funkcioniranju mozga mogu biti znak propadanja moždanih stanica.

Najčešći rani simptom Alzheimerove bolesti je problem u prisjećanju nekih novousvojenih informacija. Npr. osobi je problem sjetiti se što se nedavno dogodilo (npr. što je jutros doručkovala), dok se starijih informacija, npr. što se dogodilo prije 20 ili više godina, dobro sjeća.

Poteškoće u prisjećanju svježih i novousvojenih informacija javlja zbog zahvaćanja dijela mozga koji je zadužen za učenje. Kako bolest napreduje dolazi do razvoja ozbiljnijih simptoma kao što su dezorijentacija, promjene raspoloženja i ponašanja, sve veća konfuzija vezana uz događaje, vrijeme i mjesto; neutemeljene sumnje u vezi obitelji, prijatelja i skrbnika; teži gubici pamćenja i promjene ponašanja; teškoće govora, gutanja i hodanja.

Osobe kod kojih se razvija ova bolest (npr. problem pamćenja), teško same prepoznaju da imaju problem. Znakovi demencije mogu biti očigledniji članovima obitelji ili prijateljima.

Znakovi i simptomi bolesti:

Otežano usvajanje i pamćenje novih informacija (zaboravljanje dogovora, gubljenje osobnih stvari, ponavljanje istih pitanja, gubljenje na poznatim destinacijama), oštećenje razumijevanja, izvođenja nekih složenih zadataka, oštećenje sposobnosti procjene (problem u donošenju odluka, lošije razumijevanje mogućih rizika, nemogućnost planiranja složenijih akcija i financijskih procjena), oštećene vizuospacijalne sposobnosti (otežano prepoznavanje lica ili poznatih objekata kojima razlog nisu oftalmološki problemi), oštećen govor, čitanje ili pisanje (problem prisjećanja uobičajenih riječi tijekom govora, zastajkivanje, pogreške u govoru ili pisanju) te promjene u samoj ličnosti i ponašanju (netipične promjene raspoloženja, uznemirenost, smanjen interes, motivacija, inicijativa; apatija, socijalna izolacija, gubitak suosjećanja, društveno neprihvatljivo ponašanje). Kao što je navedeno, prvi simptom je gubitak pamćenja, uz kasnije psihičko propadanje, no budući da dosta dugo ostaje očuvana vanjska “fasada” i fizički izgled, to može zavarati u ranoj fazi pri postavljanju dijagnoze.

Od simptoma mora biti prisutan gubitak memorije i oštećenje u jednom području kognicije. Simptomi moraju biti progresivni (pogoršanje u odnosu na ranije funkcioniranje) i u toj mjeri izraženi da ometaju svakodnevne aktivnosti.

Napredovanje Alzheimerove bolesti može se podijeliti u tri osnovna stupnja: pretklinički stupanj (simptomi još uvijek nisu prisutni), blago kognitivno oštećenje i demencija.

Nije jednostavno postaviti dijagnozu Alzheimerove bolesti jer ne postoje specifični testovi i pretrage. Važno je uzeti detaljnu povijest bolesti kako bi se ispitalo koji su simptomi prisutni i kako osoba obavlja dnevne aktivnosti, uz neurološki pregled koji uključuje nešto od navedenih pretraga (CT mozga, MR i EEG). Potrebno je također provesti kognitivno testiranje.