Karakteristično je kod socijalne fobije da je osoba ustrašena ili anksiozna zbog određene socijalne interakcije i situacije koje uključuju mogućnost da je osoba izložena procjenjivanju ili sve te situacije izbjegava.

Socijalni anksiozni poremećaj (socijalna fobija) – DSM-5

Karakteristično je kod socijalne fobije da je osoba ustrašena ili anksiozna zbog određene socijalne interakcije i situacije koje uključuju mogućnost da je osoba izložena procjenjivanju ili sve te situacije izbjegava. Ovdje spadaju socijalne interakcije kao što su npr. susreti s nepoznatim ljudima, situacije u kojima osoba može biti promatrana dok jede ili pije, situacije u kojima osoba nešto izlaže ili izvršava pred drugima, itd. Osoba zamišlja da je drugi negativno procjenjuju, da je odbačena, zbunjena, posramljena ili da će naljutiti druge.

Potrebno je ispuniti sljedeće dijagnostičke kriterije da bi se postavila dijagnoza socijalne fobije:                   

• Značajan strah ili anksioznost vezani su uz jednu ili više socijalnih situacija u kojoj je osoba izložena mogućoj procjeni od strane drugih osoba. To uključuje socijalne interakcije (npr. vođenje razgovora, susretanje nepoznatih ljudi), da ga drugi promatraju (npr. kada jede ili pije) i nastupa pred drugima (npr. držanje govora).
• Osoba se boji da će se ponašati na način ili pokazivati simptome anksioznosti koji će biti negativno procijenjeni (biti će posramljujući ili ponižavajući; dovesti će do odbacivanja ili će uvrijediti druge).
• Socijalne situacije gotovo uvijek potiču strah ili anksioznost.
• Socijalne situacije se izbjegavaju ili podnose s intenzivnim strahom ili anksioznošću.
• Strah ili anksioznost su pretjerani u odnosu na stvarnu prijetnju koju predstavlja socijalna situacija, kao i u odnosu na sociokulturološki kontekst.
• Strah, anksioznost ili izbjegavanje su trajni, traju 6 mjeseci ili duže.
• Strah, anksioznost ili izbjegavanje uzrokuju klinički značajan distres ili oštećenje u socijalnom, radnom ili drugim važnim područjima funkcioniranja.
• Strah, anksioznost ili izbjegavanje ne mogu se pripisati fiziološkim učincima psihoaktivnih tvari (npr. drogama, lijeku) ili drugom zdravstvenom stanju.
• Strah, anksioznost ili izbjegavanje ne mogu se bolje objasniti simptomima drugog psihičkog poremećaja (panični poremećaj, tjelesni dizmorfni poremećaj ili poremećaj iz spektra autizma).
• Ako je prisutno drugo zdravstveno stanje (npr. Parkinsonova bolest, pretilost, izobličenost zbog opeklina ili ozljeda) strah, anksioznost ili izbjegavanje nisu povezani ili su pretjerani.

Osnovno obilježje ovog poremećaja je izražen ili intenzivan strah ili anksioznost od socijalnih situacija u kojima osobu drugi mogu procjenjivati. U takvim situacijama izloženosti osoba se boji negativne procijenjenosti, odnosno plaši se da će ju drugi ocijeniti kao slabu, ludu, anksioznu, dosadnu, glupu, uplašenu ili nedopadljivu. Također je u strahu da će se na njoj vidjeti ti znakovi anksioznosti (znojenje, crvenjenje, drhtanje, zapinjanje u govoru) što će biti razlog da ju drugi negativno ocijene. Prisutan je strah da će zbog toga biti odbačeni ili da će tako uvrijediti druge. Stoga takve osobe često izbjegavaju razne radnje zbog kojih mogu izgledati nespretne (npr. izbjegavaju jedenje, pijenje, jedenje, pokazivanje u javnosti, javne nastupe, mokrenje u javnim zahodima u prisustvu drugih, razgovor o intimnim temama, itd.)

Ako osoba samo povremeno postane anksiozna u socijalnoj situaciji, nećemo joj postaviti ovu dijagnozu. Ponekad ne možemo procijeniti da je anksioznost pretjerana jer ima veze sa stvarnom opasnošću (npr. osoba je doživjela zlostavljanje). No, često osobe s ovim poremećajem imaju pretjeran doživljaj stvarne situacije.