Biološka podloga anksioznih poremećaja

Osjećaj straha nas štiti kada smo ugroženi nekom stvarnom opasnošću, potičući u nama jednu od reakcija – borbu ili bijeg, a konačan cilj je preživljavanje.

Kada potencijalna opasnost nestane, osjećaj straha više nam nije potreban, no on može i dalje biti prisutan. S druge strane, strah koji je stalno prisutan (i kada više nije potreban za preživljavanje), čini našem organizmu štetu jer ometa svakodnevno funkcioniranje, a u konačnici i samo preživljavanje. Kada je prisutan pretjeran psihološki i fiziološki strah u situacijama koje nisu opasne (još dugo nakon ugrožavajućeg događaja), tada se govori o anksioznom ili posttraumatskom stresnom poremećaju.

Središte za naše emocionalno razumijevanje podražaja su amigdala u mozgu. One pomažu mozgu u pamćenju podražaja koji nisu neutralni. U situacijama kada se osoba osjeća ugroženo, amigdala se momentalno aktiviraju, nakon čega hipotalamus djeluje na hipofizu, te u konačnici potiče nadbubrežne žlijezde na lučenje kortizola (hormon stresa). Kortizol izaziva lučenje neurotransmitora stresa adrenalina i noradrenalina što dovodi do aktivacije simpatikusa (ubrzan puls, drhtanje, lupanje srca, usporenje probave) i psiholoških reakcija (strah, loš predosjećaj).

Razlika između osobe koja je uglavnom mirna i kronično anksiozne osobe nije samo u “visokoj” nasuprot “niskoj” funkciji amigdala, već u specifičnom načinu na koji amigdala komunicira s dijelom mozga “za razmišljanje”. Istraživanja se bave pojašnjavanjem načina na koji prefrontalni korteks (“razmišljajući mozak”) i amigdala (“primitivne strukture straha”) komuniciraju u moduliranju anksioznih stanja.

Pretpostavlja se da kod anksioznosti postoji abnormalnost u krugovima ili obrascima veza između anatomskih dijelova. Velik broj istraživanja proučava posljedice utjecaja rane traume, kao što su deprivacija ili zanemarivanje od strane majke (te razvoja neuropsihijatrijskih poremećaja). Istraživanja genetskih i epigenetskih posljedica dovelo je do važnih zaključaka o njihovim učincima na sustav neurotransmitora koji sudjeluju u emocionalnoj regulaciji.

Faktor otpuštanja kortikotropina ključan je u razumijevanju dugotrajnih učinaka rane traume na emocionalnu regulaciju. Na primjer, oslabljeni odgovor kortizola na psihosocijalni stres uobičajen je kod osoba koje su doživjele rane traume. Takav oslabljen odgovor upućuje na oštećenu reaktivnost osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, što se vidi kod žrtava trauma, a povezano je s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) i anksioznimporemećajima.

Adaptivan odgovor (prilagodba) na traumu može postati neadaptivan, barem djelomično, kao rezultat genetskih i molekularnih promjena. Navedeno vodi do promjena u farmakologiji receptora koji ovjekovječuje štetne fiziološke i psihološke učinke traume.

Prema istraživanjima Wu i Morrisa”epigenetika” se odnosi na proučavanje nasljednih promjena koje se javljaju ne zbog intrinzične promjene u samom genetskom materijalu, nego zbog promjene u obrascu ekspresije određenih gena kao rezultat procesa mimo genetske mutacije ili rekombinacije. Nešto “iznad” utječe na genetski kod da bi zaustavilo ili induciralo transkripciju genetskih nizova što dovodi do biološki pretjerano aktivnih ili mirnih procesa.

Rane traume, kao što su zlostavljanje ili zanemarivanje, iznova pokazuju tendenciju povećanoj aktivnosti osovine hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda. Tek smo nedavno počeli razumijevati učinak traume na metilaciju glukokortikoidnih receptora što djelomično objašnjava hiperreaktivni stresni odgovor pojedinaca koji imaju PTSP. Također se pokazalo da nije sve vezano uz genotip serotoninskog receptora, već se radi o kombinaciji epigenetskih i okolišnih faktora.

Neki dokazi upućuju da antidepresivi i psihoterapija mogu vratiti epigenetske modifikacije na staro, no potrebno je provesti još veliki broj istraživanja. Važno je što bolje razumjeti na koji način okolina u interakciji s biologijom može dovesti do pojave bolesti.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 3. dio

Liječenje ACNES-a. ACNES (Sindrom uklještenja prednjeg kožnog živca) se može dijagnosticirati primjenom lokalne injekcije anestetika u kanal u ravnom trbušnom mišiću gdje prolazi zahvaćeni kožni živac. Injekcija lokalnog anestetika blokira osjet u živcu, ali se pretpostavlja i da smanjuje pritisak u kanalu koji uzrokuje uklještenje živca. Studije su potvrdile pozitivan učinak lokalne injekcije anestetika kod […]

Post

Može li post imati negativne ishode za trudnoću?

Ashwagandha

Borba protiv stresa: kako rodiola i ashwagandha mogu pomoći

Određene biljke posjeduju adaptogena svojstva odnosno imaju sposobnost pojačati učinkovitost odgovora organizma na tjelesne, kemijske ili biološke stresore. Rhodiola rosea i ashwagandha (Withania somnifera ili indijski ginseng) su poznati biljni adaptogeni koji potiču otpornost organizma na stres suprotstavljajući se simptomima povezanim sa stresom poput tjeskobe, nervoze, iritabilnosti, nesanice i depresije. Španjolski znanstvenici analizirali su do […]

Alergijski rinitis

Dobrim bakterijama protiv alergijskog rinitisa

Svake godine dolaskom toplijeg vremena aktualnom temom postaju alergijske bolesti gornjeg dišnog sustava, među kojima se najčešće ističe alergijski rinitis. Što je alergijski rinitis? Alergijski rinitis je upalna bolest nosne sluznice koja nastaje zbog pretjerane osjetljivosti na neke tvari iz okoliša s kojima u dodir dolazimo putem dišnog sustava, zrakom, odnosno, udisanjem. Prepoznajemo ga po […]

Adenovirusi

Infekcije adenovirusima u dječjoj dobi

Adenovirusi kod ljudi uzrokuju različite kliničke slike u kojima je uglavnom zahvaćen respiratorni sustav, oči, te gastrointestinalni sustav. Većina infekcija ovim virusima je blagog tijeka, ali su ponekad mogući i teži oblici bolesti koji zahvaćaju živčani sustav, srce i druge organe, a najugroženija su novorođenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom. Zašto djeca obolijevaju od […]

Endometrioza

Endometrioza – trebam li potražiti drugo mišljenje?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]