Bolesti ovisnosti

Svjetska zdravstvena organizacija definira ovisnost kao duševno, ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti, a karakterizira ga promjena ponašanja.

Svjetska zdravstvena organizacija definira ovisnost kao duševno, ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem živog organizma i sredstva ovisnosti, a karakterizira ga promjena ponašanja i druge reakcije koje uvijek uključuju neodgodivu prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstava ovisnosti, bilo zbog njegovih poželjnih učinaka, bilo da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem prekine.

Postoje različite vrste ovisnosti, kao što su ovisnost o alkoholu, opijatima, stimulansima, marihuani (kanabisu), sedativima, nikotinu, kockanju/igrama na sreću, hrani, seksu, kompjuterima, itd.

Navode se različiti uzroci za razvoja ove skupine poremećaja. Od klasičnih psihodinamskih čimbenika ističe se obrana protiv anksioznih impulsa i manifestacija oralne regresije. Od ostalih čimbenika navodi se povezanost s depresijom ili refleksija poremećenih ego funkcija, problem formiranja identiteta, poremećeni obiteljski odnosi, ekonomski čimbenici, biološki (genetski) čimbenici, krizne situacije, poremećaj standarda, uloga opioidnih receptora (snižena endogena opioidna aktivnost ili prevelika aktivnost endogenih opioidnih antagonista), neurotransmiterski putevi (opioidni, kateholaminski (osobito dopaminski) i GABA) te projekcije dopaminergičkih neurona u kortikalne i limbičke regije (put povezan s osjećajem nagrade može biti medijator učinka koji proizvode amfetamin i kokain).

S obzirom na odnos prema sredstvima ovisnosti podjela je sljedeća:

  • apstinenti: osobe koje ne uzimaju psihoaktivna sredstva,
  • eksperimentatori: koriste neka sredstva ili ih koriste samo simptomatski,
  • osobe naviknute na sredstvo (kod njih je razvijen osjećaj nedostajanja sredstva ovisnosti ako ga se ne uzme),
  • ovisnici: kod njih se razvija apstinencijska kriza (psihički ili fizički znakovi) nakon prestanka uzimanja sredstva.

Temeljno obilježje ovisnosti je postojanje većeg broja kognitivnih, ponašajnih i fizioloških simptoma koji upućuju na to da osoba nastavlja uzimati psihoaktivne tvari bez obzira na značajne probleme vezane uz njihovu uporabu. Pri tome se ustaljuje obrazac redovitog uzimanja tvari, a prisutni su tolerancija, sustezanje i prisila uzimanja sredstva ovisnosti.

Razvoj ovisnosti uključuje:

  • psihičku ovisnost (kontinuiranu ili intermitentnu žudnju za psihoaktivnim tvarima kako bi se izbjegla disforična stanja),
  • fizičku ovisnost (fiziološki učinci multiplih epizoda uporabe psihoaktivnih tvari koji uključuju toleranciju i sustezanje),
  • istovremeno postojanje ovisnosti o dvije ili više psihoaktivnih tvari (politoksikomanija).

Od razvijene ovisnosti razlikujemo akutnu intoksikaciju koja je prolazno stanje koje je posljedica uzimanja psihoaktivnih tvari. Uključuje smetnje razine svijesti, kognicije, percepcije, afekta ili ponašanja ili drugih psihofizioloških funkcija i odgovora. Oporavak je kompletan, osim ako su se javile komplikacije. Štetna uporaba (zlouporaba) se odnosi na obrazac uporabe koji izaziva oštećenje zdravlja, tjelesnog (npr. hepatitis) ili psihičkog zdravlja (npr. sekundarni depresivni poremećaj).

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika