Ciljevi psihoterapije – I. dio

Primarni cilj psihoterapije je  ublažavanje problema radi kojih pacijent traži psihoterapiju. Pacijentova vodeća smetnja postala nepodnošljiva kada je došao u terapiju.

Olakšanje simptoma

Primarni cilj psihoterapije je ublažavanje problema radi kojih pacijent traži psihoterapiju. Pacijentova vodeća smetnja postala nepodnošljiva kada je došao u terapiju a obično se smanji (poboljša) jednom kad je terapijski odnos siguran. Rjeđe je da netko dođe na psihoterapiju sa jedinstvenom i jasno određenom teškoćom. Ljudi rijetko na početku, u prvom susretu s terapeutom, svoj problem prezentiraju u detalje. Obično prvo iskušavaju terapijski odnos prije nego otvore svoju Pandorinu kutiju. U biti mnogi pacijenti čuvaju važne „tajne“ godinama od svojih terapeuta sve dok nemaju povjerenja da bi mogli tolerirati anksioznost koja dolazi sa otkrivanjem bilo kojeg područja dubokog srama. Ili dok im se nije dovoljno pomoglo u drugim područjima da imaju temelj za nadu da bi se promjena mogla dogoditi i u području njihove tajne.
Ljudi dolaze u analitičku terapiju jer žele riješiti stavove i osjećaje koji su u podlozi njihove ranjivosti na određeni simptom (npr.možemo pomoć nekome u njegovoj autodestrukciji ali treba dulje vremena da pacijent nema potrebu za autodestruktivnim ponašanjem.)
Osobe dolaze na psihoterapiju ne samo da bi dobile kontrolu nad svojom zabrinjavajućom tendencijom (pulzijom) nego da bi izrasli ili ovladali porivima koji uzrokuju takvu borbu oko kontrole (npr. muškarac koji ima afere želi biti u mogućnosti imati pod kontrolom svoje stalne fantazije i preokupacije oko afera).

Uvid

Rano u psihoanalitičkom pokretu smatralo se da je uvid i razumijevanje glavni put do emocionalnog zdravlje i to se mišljenje favoriziralo. Ključ je da ono što je nesvjesno postane svjesno i to je dovoljno za olakšavanje simptoma. Iako suvremeni analitičari i dalje smatraju razumijevanje, osobito afektivno nabijeno, od izrazitog terapijskog značenja također cijene brojne nespecifične faktore kao npr: terapeutovo tiho modeliranje realističnih i samopoštivajućih stavova, klijentovo iskustvo i internalizacija terapeutovog stava prihvaćanja i činjenici da terapeut preživi klijentove, na očigled toksična stanja panike i bijesa.
U posljednjih nekoliko desetljeća većina psihoanalitičke literature o tome što je lječidbeno u terapiji naglašava odnosne aspekte terapijskog iskustva u odnosu na tradicionalnu ideju (mišljenje) uvida. Pojam uvida se mijenjao tijekom vremena u smislu da je u početku uvid implicirao postizanje točnog razumijevanja osobne povijesti osobe i realistično razumijevanje motiva i životnih okolnosti osobe, a uz pomoć objektivnog i nepristranog kliničara. U ova postmoderna vremena termin implicira da pacijent i terapeut stvaraju zajedno, kroz njihovu združen subjektivitet i kvalitetu odnosa koji se razvija između njih, pripovijest koja „ima smisla“ (ili koja objašnjava) pacijentovu pozadinu (prošlost, podlogu) i poteškoće.  Unatoč detronizaciji (umanjivanju) uvida za analitičke terapeute, a i za većinu klijenata razumijevanje ostaje centralni cilj terapije.

Autonomija

Unutarnji osjećaj slobode je vjerojatno najdragocjeniji aspekt nečije osobne psihologije. Većina klijenata dolazi terapeutu zbog toga što je njihov subjektivni osjećaj autonomije kompromitiran, npr: kontrolirani su svojom depresijom, paranojama, fobijama … izgubili su osjećaj da su „kapetani svog broda“.
Poštovanje za kllijentov osjećaj osobne autonomije i trud da se taj osjećaj pojača u podlozi su tehnike standardne psihoanalitičke terapije.
Nastojanje da se poštuje, očuva i ojača klijentova osobna sloboda ima presedan u analitičkom tretmanu prema svim ostalim razmatranjima u analitičkom tretmanu. Terapeut će reagirati drugačije, konkretnijim, direktnijim pristupom jedino kao posljednje utočište, obično kada se radi o pacijentovom životu.

Identitet

Današnji klijenti dolaze na terapiju u potrebi da definiraju čak i njihov svjestan osjećaj onoga tko su i što su ( patologija našeg vremena … otuđenost, stranci, selidbe … nema konstantnosti objekta). Karl Rogers i Kohut su naglasili terapijske implikacije koje su široko proširene i sve prisutnije, težnje za osjećajem identiteta. Ljudi imaju potrebu da ih se razumije, da se zrcale da budu prihvaćeni i da budu validirani  u njihovom subjektivnom iskustvu. U nedostatku sigurnih i prije definiranih cjeloživotnih uloga koje nudi kultura, osjećaj onoga tko jesmo proizlazi iz unutarnjeg integriteta i autentičnosti, sposobnosti da živimo prema svojim vrijednostima i da budemoiskreni oko svojih osjećaja, stavova i motivacija. Izgrađivati osjećaj identiteta samo preko referenci (odnosa, veza) sa vanjskim svijetom može biti vrlo opasno kao što npr. mogu potvrditi ljudi koji su dobili otkaz na poslu koji ih je definirao ili se razveli od partnera koji im je davao životni smisao.
U nedostatku suportivne okoline ljudi često trebaju terapeutovu pomoć u svojim nastojanjima da iskuse i verbaliziraju tko su, u što vjeruju, kako se osjećaju i što žele.

Samopoštovanje

Čak i kod vrlo samouvjerenih ljudi samopoštovanje može biti vrlo krhko kao što može potvrditi bilo tko je u trenutku osjetio koliko brzo se raspoloženje može promijeniti, srozati ako smo, na primjer, suočeni sa neočekivanom kritikom. Čak je i uobičajene nivoe samopoštovanja teško postići u terapiji ( u odnosu što bi terapeuti željeli). Jedan od načina na koji se klijentovo samopoštovanje može pojačati tijekom terapije je terapeutova spremnost da bude viđen kao nesavršen (deidealiziran). Na taj način terapeut prenosi klijentu uvjerenje da ima kapacitet da mu pomogne unatoč tome što priznaje svoje pogreške i ograničenja. Jedan od glavnih doprinosa self psihologije psihoterapiji je deziluzioniranje (neminovnost pacijentovog deziluzioniranja terapeuta) i važnosti terapeutovog prihvaćanja odgovornosti za povremeni neuspjeh u empatiziranju. Za klijenta je obično novo iskustvo vidjeti da autoritet održi samopoštovanje dok priznaje nesavršenosti i ograničenja. To daje mogućnost klijentu da se može dobro osjećati oko svog „manje od savršenog“ selfa ili sebe. Postoji i drugi način na koji se samopoštovanje pojačava; iskreni odnos i terapeutovo prihvaćenje klijentovih anksioznih, tjeskobnih i „sramotnih“ dijelova sebe. Na taj način klijent „reprogramira sebe“  i dobije novi uvid da sve nije tako sivo (nije sva tako grozno kao što je mislio). 
Podrška realno osnovanog samopoštovanja (koje nije narcistično) nema baš puno veze sa govorenjem“lijepih“ stvari ljudima (upravo tada se ljudi mogu osjećati neshvaćenima). 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

MR torakalne i cervikalne kralježnice

Prilažem nalaz MR torakalne i cervikalne kralježnice – molim Vaše mišljenje

Hren

Pobliže o hrenu

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se […]

Crvena riža

Crvena riža i riblje ulje za zdravlje srca i krvnih žila

Bolesti srca i krvnih žila vodeće su kronične bolesti današnjice, a povišeni krvni tlak, zajedno s visokim razinama kolesterola u krvi glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti. Iako promjene prehrambenih navika predstavljaju temelj liječenja hiperlipidemije, primjena različitih dodataka prehrani u tu svrhu sve je češća. Među najviše istraživanim dodacima prehrani za smanjenje razine […]

Antacidi

Dispepsija

Dispepsija je česti poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji je karakteriziran bolovima u gornjem dijelu trbuha u vidu pečenja ili nelagode koji mogu biti praćeni osjećajem rane sitosti, punoće u gornjem dijelu trbuha koja se javlja nakon obroka, nadutošću, podrigivanjem, mučninom. Vrlo često zbog intenziteta navedenih simptoma dolazi i do samanjenja apetita. Dispepsija iako nije […]

MR mozga

Bolujem od multipla skleroze te bih Vas molila ako biste mi mogli razjasniti nalaz MR mozga

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?