Depresija-bolest 1000 lica, ali i 1000 mogućnosti

Depresija u svojim kliničkim manifestacijama pokazuje obilje simptoma na tjelesnom ali i na psihičkom planu. Brojne tjelesne bolesti u svojoj inicijalnoj fazi mogu imitirati depresiju (neoplazme, metabolički poremećaji, endokrine disfunkcije, guk, jetra, štitnjača, kalcij).

Depresija u svojim kliničkim manifestacijama pokazuje obilje simptoma na tjelesnom ali i na psihičkom planu. Brojne tjelesne bolesti u svojoj inicijalnoj fazi mogu imitirati depresiju (neoplazme, metabolički poremećaji, endokrine disfunkcije, guk, jetra, štitnjača, kalcij). Depresija je postala globalni, medicinski, individualni i gospodarski problem. Možemo si postaviti pitanje, jesmo li svi na određeni način postali depresivni?  Bori li se suvremeni čovjek na adekvatan način protiv depresije?

Puno pitanja, još više mogućih dijagnostičkih smjerova i „bezbroj“ terapijskih mogućnosti, ali činjenice su: nepsihotične depresije su u vrtoglavom porastu, depresija ima tendenciju ponovnog javljanja, depresiju nije uvijek jednostavno dijagnosticirati i na kraju liječenje depresije je dugotrajno i zahtjevno. Iako danas krećemo iz pozicije da poznamo etiološke činitelje, kliničku sliku i terapiju, to je sve nedostatno za postavljanje dijagnoze upravo zbog različitih kliničkih slika depresivnog poremećaja. U depresivnom poremećaju dokazano je bezbroj neurobioloških abnormalnosti koje u svojim različitim kombinacijama, varijacijama intenziteta i vremena pojavljivanja odražavaju različitosti kliničke prezentacije “bolesti sa 1000 lica”.

Neurobiološke, genetske, farmakološke i imunološke studije uspjele su objasniti brojne, ali još uvijek samo neke aspekte depresije. Depresija se izražava  mnogobrojnim simptomima, njihovim kombiniranjem i različitim intenzitetom, od blage (rijetko) pa sve do psihotične depresije, što u konačnici pretpostavlja heterogenost kliničke slike. To je složen poremećaj zdravlja koji se može očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija te duboko zadire u socijalno funkcioniranje bolesnika, iako blaže ili osrednje depresivan bolesnik može katkada uspješno socijalno funkcionirati.

Kod bolesnika sa sniženim (depresivnim) raspoloženjem javlja se gubitak energije, interesa i uživanja, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, teškoće u donošenju odluka, promjene apetita i tjelesne težine, problem koncentracije, gubitak apetita, smetnje spavanja, bezvoljnost i osjećaj usporenosti. U depresivnoj fazi takvi bolesnici mogu pokazivati sklonost suicidu. Svijest i orijentacija su u depresivnih bolesnika, u pravilu, očuvani.

Vanjski izgled i držanje su karakteristični – tužno lice, potištenost, spušteni kutovi usana. Bolesnici su obično oskudnih pokreta, pognute, klonule glave i pogleda usmjerenog u pod – slika koja može sličiti na katatonu shizofreniju. Neki su, pak, u pokretu, hvataju se osoba u okolini tražeći pomoć. Simptomi agitacije se mogu očitovati u nemirnom sjedenju, kršenju prstiju, ponekad i čupanju kose. Bolesnik se lako rasplače, iako nerijetko vidimo bolesnike koji ne mogu plakati a željeli bi („suha depresija“). Nerijetko su upadljive, zapuštene vanjštine i izgleda, premda dobar dio njih niječe depresivne osjećaje.

Raspoloženje je sniženo, depresivno i ono je, nesumnjivo, vrlo složen fenomen, sastavljen od niza neugodnih emocionalnih doživljavanja koje možemo nazvati potištenost, utučenost, očaj, tuga, anksioznost, zabrinutost, beznadnost, bespomoćnost. Depresivni su bolesnici preplavljeni strahom od budućnosti, gube sposobnost uživanja i interes za uobičajene aktivnosti, ništa ih ne može obradovati (anhedonija), uz često prisutni „osjećaj bezosjećajnosti“, što je odraz duboke depresivnosti. Depresivno raspoloženje često je praćeno neprimjereno niskim samopoštovanjem, osjećajem manje vrijednosti i krivnje. U agitiranih depresija iznimno jaka anksioznost znakovito mijenja ponašanje bolesnika; postaju nemirni i razdražljivi. Nadalje, anksioznost je čest pratitelj depresivnih stanja. Jedno od relativno čestih obilježja depresivnog raspoloženja su dnevne oscilacije, s jutarnjim pogoršanjem i večernjim smanjenjem smetnji, dok kod atipičnih depresija nerijetko nalazimo upravo obrnut ritam.

Psihomotorika je u većine bolesnika usporena (retardirana slika), iako se ponekad može zabilježiti i otkočenje (agitacija), češće u starijih. Tijek misli usporen je dugom latencijom. Asocijacije su oskudne, a u sadržaju dominiraju pesimistične, depresivne teme, razmišljanja o bezvrijednosti života, besperspektivnosti, pa sve do nihilizma i suicida. Katkada su prisutne i sumanutosti, pa to označavamo psihotičnom depresijom.

Pažnja je smanjenog vigiliteta uz pojačan tenacitet za depresivne sadržaje kojima je zaokupljen bolesnik. Volja može biti snižena (hipobulija) u širokom rasponu intenziteta sve do potpunog gubitka (abulija). Interes i inicijativa su smanjeni. Pamćenje i inteligencija su najčešće očuvani, no u nekim slučajevima pamćenje može biti promijenjeno po tipu alomnezija (izvrnuta, pogrešna sjećanja).

Nagonski dinamizmi su sniženi sve do izražavanja suicidalnosti, što predstavlja najveću opasnost u depresivnog bolesnika Libido je smanjen. Mnogi bolesnici gube apetit i, posljedično, tjelesnu masu, a u nekim slučajevima tzv. atipičnih depresija može se pojaviti povećanje apetita. Bolesnikov uvid u bolest obično je očuvan, ali je otežano uvjeriti ih da je moguće izlječenje njihova stanja. Spavanje je u depresiji izrazito poremećeno, posebice smetnje usnivanja i rano jutarnje buđenje, ali i isprekidano spavanje. U nekih atipičnih depresija se bilježi i hipersomnija.

Vegetativne funkcije su često poremećene. Mogu se naći funkcionalne smetnje različitih tjelesnih organskih sustava. Bolovi, disestezije (pritisak, probadanje, pečenje) se mogu pojaviti u bilo kojem dijelu tijela. Te su smetnje relativno česte, ali nisu specifične za depresiju. Mogu imitirati cijeli niz tjelesnih bolesti. Kada te smetnje predstavljaju vodeću komponentu kliničke slike, gdje afektivna osnova nije lako prepoznatljiva, govorimo o „maskiranoj“ depresiji. Najčešći tjelesni simptomi su: proširenje zjenica, bljedoća lica, znojenje, lupanje srca, tahipnea,  suhoća usta, proljevi, abdominalni bolovi, gubitak apetita, nesanica, seksualne disfunkcije, porast krvnog tlaka, hiperglikemija, hladne ruke, glavobolja, itd.

Ako pokušamo napraviti kratki presjek farmakoloških metoda u liječenju depresivnog poremećaja dolazimo do zaključka da depresiju u svakodnevnoj kliničkoj praksi  liječimo antidepresivima različitog mehanizma djelovanja, dodavanjem antipsihotika, dodavanjem stabilizatora raspoloženja, dodavanjem hormona štitnjače i vitamina (folata). Ovisno o  kliničkoj slici depresije liječimo i po intenzitetu trenutne epizode tako da blage epizoda liječimo samo psihoterapijom  ili kombinacijom antidepresiva i psihoterapije, umjerene epizode antidepresivima i psihoterapijom, teške psihotične epizode antidepresivima i antipsihoticima, a terapija održavanja zasniva se na kombinaciji antidepresiva i psihoterapija.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRIs), Serotonin and noradrenalin reuptake inhibitori (SNRIs), Dopaminergički/noradrenergički  lijekovi,Triciklički i hetreociklički antidepresivi, Serotoninski antagonisti/reuptake inhibitori(SARIs) , Inhibitori MAO (MAOIs) , NaSSA, benzodiazepini ili pak  novi antipsihotici, ovako na prvi pogled nabrojeni svi lijekovi koji se koriste u kliničkoj praksi u liječenju depresivnog poremećaja izazivaju pomutnju, upravo zbog toga teško je i nama kao specijalistima psihijatrije uvijek odabrati ispravan lijek. Vječno pitanje u odabiru terapije je što liječimo simptom ili bolest, jesmo li često terapiju odabrali zbog dominatnih simptoma (nesanice, anksioznosti…), ili je ipak moderna psihijatrija postala “prljavija” i slabije razgraničena, pa je zbog toga i farmakoterapija postala kompleksnija.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

B.Fit

Na meniju je zdraviji život

Za dugoročne rezultate nije dovoljno samo smanjiti količinu hrane koju jedemo, već je potrebno malim promišljenim koracima svakoga dana mijenjati svoje navike. Jeste li znali da je pretilost zapravo kronična metabolička bolest koja često uz sebe veže druge bolesti i stanja kao što su šećerna bolest tipa 2, povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog […]

Hidradenitis suppurativa

Hidradenitis suppurativa – liječenje

Hidradenitis suppurativa je kronična kožna bolest u kojoj nastaju upalni i bolni čvorovi na dijelovima tijela kao što su pazusi, prepone, ispod dojki, pubično, perianalno i genitalno.Smatra se da je uzrok bolesti zatvaranje izvodnog kanalića apokrinih žlijezda u koži radi poremećene keratinizacije folikula i time upale. Bolesti nije zarazna i nije uvjetovana lošom higijenom, ali […]

Mentalni poremećaji

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Ateroskleroza

Ateroskleroza – molim savjet

EKG

Je li ovaj nalaz Holtera u redu, treba li napraviti dodatne pretrage?

Bakar

Wilsonova bolest

Wilsonova bolest je rijedak genetski poremećaj karakteriziran prekomjernim nakupljanjem bakra u tjelesnim tkivima. Ovo nakupljanje je rezultat mutacije u genu ATP7B, koji je ključan za regulaciju razine bakra u jetri. Normalno, bakar je neophodan za razne tjelesne funkcije, uključujući živčano provođenje, rast kostiju i stvaranje vezivnog tkiva. Međutim, kod Wilsonove bolesti, jetra ne uspijeva filtrirati […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Prekovremeni rad i opterećenje – molim Vaše mišljenje

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Može li anksioznost biti razlog otpadanja kose?

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]