Depresija-bolest 1000 lica, ali i 1000 mogućnosti

Depresija u svojim kliničkim manifestacijama pokazuje obilje simptoma na tjelesnom ali i na psihičkom planu. Brojne tjelesne bolesti u svojoj inicijalnoj fazi mogu imitirati depresiju (neoplazme, metabolički poremećaji, endokrine disfunkcije, guk, jetra, štitnjača, kalcij).

Depresija u svojim kliničkim manifestacijama pokazuje obilje simptoma na tjelesnom ali i na psihičkom planu. Brojne tjelesne bolesti u svojoj inicijalnoj fazi mogu imitirati depresiju (neoplazme, metabolički poremećaji, endokrine disfunkcije, guk, jetra, štitnjača, kalcij). Depresija je postala globalni, medicinski, individualni i gospodarski problem. Možemo si postaviti pitanje, jesmo li svi na određeni način postali depresivni?  Bori li se suvremeni čovjek na adekvatan način protiv depresije?

Puno pitanja, još više mogućih dijagnostičkih smjerova i „bezbroj“ terapijskih mogućnosti, ali činjenice su: nepsihotične depresije su u vrtoglavom porastu, depresija ima tendenciju ponovnog javljanja, depresiju nije uvijek jednostavno dijagnosticirati i na kraju liječenje depresije je dugotrajno i zahtjevno. Iako danas krećemo iz pozicije da poznamo etiološke činitelje, kliničku sliku i terapiju, to je sve nedostatno za postavljanje dijagnoze upravo zbog različitih kliničkih slika depresivnog poremećaja. U depresivnom poremećaju dokazano je bezbroj neurobioloških abnormalnosti koje u svojim različitim kombinacijama, varijacijama intenziteta i vremena pojavljivanja odražavaju različitosti kliničke prezentacije “bolesti sa 1000 lica”.

Neurobiološke, genetske, farmakološke i imunološke studije uspjele su objasniti brojne, ali još uvijek samo neke aspekte depresije. Depresija se izražava  mnogobrojnim simptomima, njihovim kombiniranjem i različitim intenzitetom, od blage (rijetko) pa sve do psihotične depresije, što u konačnici pretpostavlja heterogenost kliničke slike. To je složen poremećaj zdravlja koji se može očitovati u promjenama gotovo svih psihičkih i mnogobrojnih tjelesnih funkcija te duboko zadire u socijalno funkcioniranje bolesnika, iako blaže ili osrednje depresivan bolesnik može katkada uspješno socijalno funkcionirati.

Kod bolesnika sa sniženim (depresivnim) raspoloženjem javlja se gubitak energije, interesa i uživanja, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, teškoće u donošenju odluka, promjene apetita i tjelesne težine, problem koncentracije, gubitak apetita, smetnje spavanja, bezvoljnost i osjećaj usporenosti. U depresivnoj fazi takvi bolesnici mogu pokazivati sklonost suicidu. Svijest i orijentacija su u depresivnih bolesnika, u pravilu, očuvani.

Vanjski izgled i držanje su karakteristični – tužno lice, potištenost, spušteni kutovi usana. Bolesnici su obično oskudnih pokreta, pognute, klonule glave i pogleda usmjerenog u pod – slika koja može sličiti na katatonu shizofreniju. Neki su, pak, u pokretu, hvataju se osoba u okolini tražeći pomoć. Simptomi agitacije se mogu očitovati u nemirnom sjedenju, kršenju prstiju, ponekad i čupanju kose. Bolesnik se lako rasplače, iako nerijetko vidimo bolesnike koji ne mogu plakati a željeli bi („suha depresija“). Nerijetko su upadljive, zapuštene vanjštine i izgleda, premda dobar dio njih niječe depresivne osjećaje.

Raspoloženje je sniženo, depresivno i ono je, nesumnjivo, vrlo složen fenomen, sastavljen od niza neugodnih emocionalnih doživljavanja koje možemo nazvati potištenost, utučenost, očaj, tuga, anksioznost, zabrinutost, beznadnost, bespomoćnost. Depresivni su bolesnici preplavljeni strahom od budućnosti, gube sposobnost uživanja i interes za uobičajene aktivnosti, ništa ih ne može obradovati (anhedonija), uz često prisutni „osjećaj bezosjećajnosti“, što je odraz duboke depresivnosti. Depresivno raspoloženje često je praćeno neprimjereno niskim samopoštovanjem, osjećajem manje vrijednosti i krivnje. U agitiranih depresija iznimno jaka anksioznost znakovito mijenja ponašanje bolesnika; postaju nemirni i razdražljivi. Nadalje, anksioznost je čest pratitelj depresivnih stanja. Jedno od relativno čestih obilježja depresivnog raspoloženja su dnevne oscilacije, s jutarnjim pogoršanjem i večernjim smanjenjem smetnji, dok kod atipičnih depresija nerijetko nalazimo upravo obrnut ritam.

Psihomotorika je u većine bolesnika usporena (retardirana slika), iako se ponekad može zabilježiti i otkočenje (agitacija), češće u starijih. Tijek misli usporen je dugom latencijom. Asocijacije su oskudne, a u sadržaju dominiraju pesimistične, depresivne teme, razmišljanja o bezvrijednosti života, besperspektivnosti, pa sve do nihilizma i suicida. Katkada su prisutne i sumanutosti, pa to označavamo psihotičnom depresijom.

Pažnja je smanjenog vigiliteta uz pojačan tenacitet za depresivne sadržaje kojima je zaokupljen bolesnik. Volja može biti snižena (hipobulija) u širokom rasponu intenziteta sve do potpunog gubitka (abulija). Interes i inicijativa su smanjeni. Pamćenje i inteligencija su najčešće očuvani, no u nekim slučajevima pamćenje može biti promijenjeno po tipu alomnezija (izvrnuta, pogrešna sjećanja).

Nagonski dinamizmi su sniženi sve do izražavanja suicidalnosti, što predstavlja najveću opasnost u depresivnog bolesnika Libido je smanjen. Mnogi bolesnici gube apetit i, posljedično, tjelesnu masu, a u nekim slučajevima tzv. atipičnih depresija može se pojaviti povećanje apetita. Bolesnikov uvid u bolest obično je očuvan, ali je otežano uvjeriti ih da je moguće izlječenje njihova stanja. Spavanje je u depresiji izrazito poremećeno, posebice smetnje usnivanja i rano jutarnje buđenje, ali i isprekidano spavanje. U nekih atipičnih depresija se bilježi i hipersomnija.

Vegetativne funkcije su često poremećene. Mogu se naći funkcionalne smetnje različitih tjelesnih organskih sustava. Bolovi, disestezije (pritisak, probadanje, pečenje) se mogu pojaviti u bilo kojem dijelu tijela. Te su smetnje relativno česte, ali nisu specifične za depresiju. Mogu imitirati cijeli niz tjelesnih bolesti. Kada te smetnje predstavljaju vodeću komponentu kliničke slike, gdje afektivna osnova nije lako prepoznatljiva, govorimo o „maskiranoj“ depresiji. Najčešći tjelesni simptomi su: proširenje zjenica, bljedoća lica, znojenje, lupanje srca, tahipnea,  suhoća usta, proljevi, abdominalni bolovi, gubitak apetita, nesanica, seksualne disfunkcije, porast krvnog tlaka, hiperglikemija, hladne ruke, glavobolja, itd.

Ako pokušamo napraviti kratki presjek farmakoloških metoda u liječenju depresivnog poremećaja dolazimo do zaključka da depresiju u svakodnevnoj kliničkoj praksi  liječimo antidepresivima različitog mehanizma djelovanja, dodavanjem antipsihotika, dodavanjem stabilizatora raspoloženja, dodavanjem hormona štitnjače i vitamina (folata). Ovisno o  kliničkoj slici depresije liječimo i po intenzitetu trenutne epizode tako da blage epizoda liječimo samo psihoterapijom  ili kombinacijom antidepresiva i psihoterapije, umjerene epizode antidepresivima i psihoterapijom, teške psihotične epizode antidepresivima i antipsihoticima, a terapija održavanja zasniva se na kombinaciji antidepresiva i psihoterapija.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRIs), Serotonin and noradrenalin reuptake inhibitori (SNRIs), Dopaminergički/noradrenergički  lijekovi,Triciklički i hetreociklički antidepresivi, Serotoninski antagonisti/reuptake inhibitori(SARIs) , Inhibitori MAO (MAOIs) , NaSSA, benzodiazepini ili pak  novi antipsihotici, ovako na prvi pogled nabrojeni svi lijekovi koji se koriste u kliničkoj praksi u liječenju depresivnog poremećaja izazivaju pomutnju, upravo zbog toga teško je i nama kao specijalistima psihijatrije uvijek odabrati ispravan lijek. Vječno pitanje u odabiru terapije je što liječimo simptom ili bolest, jesmo li često terapiju odabrali zbog dominatnih simptoma (nesanice, anksioznosti…), ili je ipak moderna psihijatrija postala “prljavija” i slabije razgraničena, pa je zbog toga i farmakoterapija postala kompleksnija.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

MR torakalne i cervikalne kralježnice

Prilažem nalaz MR torakalne i cervikalne kralježnice – molim Vaše mišljenje

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Hren

Pobliže o hrenu

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se […]

Crvena riža

Crvena riža i riblje ulje za zdravlje srca i krvnih žila

Bolesti srca i krvnih žila vodeće su kronične bolesti današnjice, a povišeni krvni tlak, zajedno s visokim razinama kolesterola u krvi glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti. Iako promjene prehrambenih navika predstavljaju temelj liječenja hiperlipidemije, primjena različitih dodataka prehrani u tu svrhu sve je češća. Među najviše istraživanim dodacima prehrani za smanjenje razine […]

MR mozga

Bolujem od multipla skleroze te bih Vas molila ako biste mi mogli razjasniti nalaz MR mozga

Antacidi

Dispepsija

Dispepsija je česti poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji je karakteriziran bolovima u gornjem dijelu trbuha u vidu pečenja ili nelagode koji mogu biti praćeni osjećajem rane sitosti, punoće u gornjem dijelu trbuha koja se javlja nakon obroka, nadutošću, podrigivanjem, mučninom. Vrlo često zbog intenziteta navedenih simptoma dolazi i do samanjenja apetita. Dispepsija iako nije […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?