Depresija, kako je danas stručnjaci shvaćaju zapravo je kontinuum raspoloženja koji ide od uobičajene tuge do patološki teške depresije. Ona, prema tome može biti simptom.

Depresija, kako je danas stručnjaci shvaćaju zapravo je kontinuum raspoloženja koji ide od uobičajene tuge do patološki teške depresije. Ona, prema tome može biti simptom, prolazno loše raspoloženje koje traje neki dio dana, neko vrijeme i nešto je što smo svi barem jednom u životu iskusili. Kada loše raspoloženje traje duže, dakle prisutno je više od dva tjedna većim dijelom dana te ometa normalno funkcioniranje, govorimo o kliničkim simptomima depresije.

Istraživanja su pokazala da u starijoj životnoj dobi ljudi koji su depresivni postaju izrazito zabrinuti za somatsko stanje odnosno svoje fizičko zdravlje a da poprilično minimiziraju osjećaj tuge. Stoga treba uzimati pažljivu anamnezu i tijekom intervjua ovi pacijenti iznose druge simptome depresije koji pomažu u postavljanju ispravne dijagnoze.

Nerijetko pacijenti budu apatični, kao da nemaju emocija prema nekom cilju ili kao da nemaju cilja, što može biti povezano s kognitivnim problemima te s vaskularnom bolesti mozga kao i nekim degenerativnim bolestima. Stoga je potrebna obrada od strane neurologa kako bi se diferencijalno dijagnostički razlučilo da li se radi o apatiji koja je primarno poremećaj motivacije za razliku od depresije koja će tijekom tretmana reagirati na lijekove i psihološku pomoć (kognitivno-bihevioralnu terapiju, interpersonalnu psihoterapiju, suportivne dinamske terapije). Često je preklapanje simptoma depresije sa komorbidnim simptomima nerijetko prisutnih somatskih bolesti, somatizacije uz žaljenje na fizičke bolove, neobjašnjivi bolni sindromi, psudodemencija, osamnljenost, nesanica, poremećaji ponašanja. Kao i u svakoj odluci glede izbora farmakoterapije, i kod osoba starije životne dobi nužno je misliti na individualne razlike u farmakodinamici i farmakokinetici.

Farmakodinamski, dolazi u ovoj dobi do promjene u broju receptora kao i do promjene homeostatskih mehanizama. Tako je oslabljen ortostatski odgovor, termoregulacija, povećan je rizik od pojave delirija. Nerijetko poradi toga dolazi do različitih nuspojava i kod manjih doza, odnosno koncentaracije antidepresiva (npr. antimuskarinske nuspojave kod trikcikličkih antidepresiva). Promijenjena farmakodinamika može biti razlog i oslabljenog odgovora na pojedine lijekove. Farmakokinetika se odnosi na reduciranu funkciju bubrežnog klirensa glavnih i općenito aktivnih metabolita, smanjenog mikrosomalnog metabolizma uključujući i P450 enzimski sustav. Smanjena je masa jetre kao i protok krvi kroz nju, manje su vrijednosti albumina i sposobnost vezanja u plazmi.

Poradi svega ovoga preporuka je izbjegavati sve one lijekove koji su blokatori alfa 1-adrenoreceptora, lijekove koji imaju antimuskarinska svojstva,  lijekove koji su jače sedativni kao i sve one lijekove koji se metaboliziraju preko P450 enzimskog sustava.

Osnovni postulat kod uvođenja antidepresiva, baš kao i kod uvođenja bilo kojeg lijeka jest započeti liječenje s najmanjom dozom koja djeluje te polako povisivati dozu na optimalnu./Start slow, go low/.

Kod liječenja depresije u starije životne dobi važno je također uzeti u obzir koje sve lijekove osoba uzima a propisani su od strane drugih specijalista. Kod uvođenja lijeka važno je razumjeti pacijentov doživljaj vlastite bolesti, kao i doživljaj njegove obitelji. Nerijetko se članovi obitelji pitaju da li se zapravo radi o lijenosti, prkosu ili traženju pažnje kada bolesnik počne iznositi svoje simptome i može postati zahtjevan za okolinu. Također je važno razlučiti simptome jer u ovoj dobi postoji niz somatskih simptoma koji se mogu preklapati sa psihološkim doživljajem. Kod uvođenja lijeka nužno je objasniti djelovanje lijeka kao i vrijeme potrebno da lijek počne djelovati (potrebno je i do šest tjedana).

Danas se u liječenju depresije u starijoj životnoj dobi najčešće koriste SSRI, od kojih su najzastupljeniji sertralin, citalopram i escitalopram koji nisu sedativni te u slučaju nesanice povezane s depresijom i mirtazapin, a za koje su praćenja pokazala da imaju najmanje nuspojava.