GAP ili Generalizirani anksiozni poremećaj

Generalizirani anksiozni poremećaj je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutošću oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, koja traje ≥6 mjeseci. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja dominantni simptomi su različiti, no uobičajeno su konstantni osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenja, nesvjestice, vrtoglavice, te epigastričnih tegoba…

Prije no što kažem nešto o GAP–u (Generaliziranom anksioznom poremećaju), prvo da  pojasnim kako se u literaturi opisuje anksioznost/tjeskoba. Anksioznost je emocionalno stanje karakterizirano osjećajem neugode, nemira i napetosti, anticipacijom moguće opasnosti, kao i mnogim fiziološkim promjenama koje onda karakteriziramo kao anksiozna reakcija.
Glavna razlika između straha i anksioznosti je u tome što kod straha postoji realna prijetnja u sadašnjosti; dok se kod anksioznosti ta prijetnja anticipira (predviđa) u budućnosti. Strah ima adaptivnu funkciju reagiranja u situaciji realne prijetnje i u funkciji je očuvanja života, anksioznost ukoliko je umjerena (a onda to nazivamo zabrinutošću) je također korisna za pripremu organizma na stresne situacije, međutim pretjerana anksioznost može biti paralizirajuća, a time onemogućuje svakodnevno funkcioniranje.

Generalizirani anksiozni poremećaj je obilježen pretjeranom, gotovo svakodnevnom tjeskobom i zabrinutošću oko brojnih aktivnosti ili zbivanja, koja traje ≥6 mjeseci. Kao i kod drugih anksioznih poremećaja dominantni simptomi su različiti, no uobičajeno su konstantni osjećaj nervoze, drhtanja, mišićne napetosti, znojenja, nesvjestice, vrtoglavice, te epigastričnih tegoba. Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP) je čest, pogađa oko 3% stanovništva unutar jednogodišnjeg razdoblja. Žene su pogođene dvostruko češće od muškaraca, a pojava kliničke slike također se povezuje i s kroničnim stresom u okolini. Poremećaj često započinje u djetinjstvu ili adolescenciji, no može započeti u bilo kojoj životnoj dobi. Većina osoba s GAP ima istovremeno jedan ili više psihijatrijskih poremećaja, uključujući tešku depresiju, specifičnu fobiju, društvenu fobiju i panični poremećaj.

Točan uzrok nastanka nije poznat, no spominju se slijedeći faktori mogu doprinijeti njegovom razvoju: genetika, biokemijski procesi u mozgu, okolišni utjecaji, često u međusobnom srazu. Neka istraživanja pokazuju da obiteljska “predispozicija” ima ulogu u povećanju vjerojatnosti da će osoba razviti GAP, no još nisu zasigurno identificirani specifični genetski markeri. Što se tiče biokemijskih procesa u mozgu GAP se veže uz poremećaj razine određenih kemijskih glasnika tzv. neurotransmitera, koji pomažu prijenos informacija od jedne živčane stanice na drugu. Ako su oni u neravnoteži, informacije se ne mogu pravilno prenositi mozgom, što može rezultirati pojavom tjeskobe u stresnim situacijama.  Okolišni čimbenici u vidu nekih stresnih događaja, mogu dovesti do razvoja GAP, ali i simptomi GAP-a se također mogu pogoršati tijekom stresnih događaja. Korištenje i sustezanje od psihoaktivnih supstanci, uključujući alkohol, kofein i nikotin, također mogu pogoršati kliničku sliku GAP.

Da bi se postavila dijagnoza GAP simptomi bi trebali uključivati slijedeće elemente: strepnja (brige oko mogućih nezgoda, poteškoće koncentracije), motoričku napetost (nemir, tenzijske glavobolje, drhtanje, nemogućnost opuštanja), povećanu aktivnost vegetativnog sustava (omaglica, znojenje, tahikardija-ubrzan rad srca, tahipneja-ubrzano disanje, nelagodu u području želuca, vrtoglavica, suha usta itd. U djece može biti naglašena česta potreba za razuvjeravanjem, te prisutne tjelesne tegobe/pritužbe. Liječnici se tijekom dijagnostičke obrade služe kratkim upitnikom (GAP-7), koji im služi kao vodič u procjeni GAP-a: upitnik donosi slijedeće konstatacije: osjećam se nervozno, strepim od svega ili sam na granici toga; nisam u stanju da zaustavim ili da kontroliram zabrinutost; previše brinem o različitim stvarima; teško mi je da se opustim; toliko sam uznemiren/a da mi je teško sjediti mirno; lako se naljutim ili iznerviram; plašim se kao da se nešto strašno može desiti. Svaki se odgovor boduje u odnosu na odgovor 0-4, ovisno dal je odgovor: uopće ne, nekoliko dana, duže od sedam dana, skoro svaki dan. Na kraju se zbrajaju bodovi i ovisno o rezultatu određuje se nivo anksioznosti kao minimalni, blagi, umjereni, teški.

Terapija GAP uključuje lijekove, tzv. medikamentno liječenje, psihoterapijsko liječenje i druge ne medikamentozne postupke. Najčešće se radi o kombiniranom liječenju, a odabir terapije za svaku je osobu individualan. Terapija lijekovima uključuje: anksiolitike, antidepresive, antikonvulzive.

Liječenje u psihoterapijskom pristupu, ide u smjeru kognitivno-bihevioralne terapije, tijekom koje se općenito postavljaju osnovni ciljevi terapije, kao što je djelovanje na psihičke i psihosomatske simptome anksioznosti, kontrola emocionalno-vegetativnih, misaonih i ponašajnih simptoma, pri čemu se primjenjuju tehnike relaksacije, tehnike disanja, sistematska desenzitizacija, preplavljujuće tehnike, pozitivno mišljenje, kognitivno restrukturiranje te trening socijalnih vještina, također se može sprovoditi i individualna psihoterapija.
Klinička slika generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP) predstavlja ozbiljni poremećaj ukupnog funkcioniranja oboljele osobe, jer je anksioznost tog intenziteta da osobu cijelu zaokupi i time onemogući da sudjeluje u drugim aktivnostima. Ono što je vidljivo iz prakse, radom s pacijentima koji imaju GAP, je da su opterećujući i za svoju okolinu, obitelji, koja ih često onda opisuje “teškima”, “opterećujućima”, “kontrolirajućima”.
Kod većine bolesnika bez liječenja tijek bolesti je kroničan, može se mijenjati u intenzitetu tijekom vremena. Liječenje obično dovodi do poboljšanja i povremenog povratka funkcioniranja, a  dovodi i do poboljšanja kvalitete življenja.

Do sada nema saznanja kako spriječiti pojavu anksioznog poremećaja, ipak, postoje postupci i djelovanja kroz koje se mogu  umanjiti simptomi: prekinite ili smanjite upotrebu proizvoda koji sadrže kofein, primjerice kavu, čaj, čokoladu. Prije uzimanja bilo kakvih lijekova ili biljnih pripravaka, savjetujte se sa liječnikom ili ljekarnikom, jer određenje supstance iz istih mogu pogoršati anksioznost. Ukoliko se prepoznajete u kliničkoj slici, potražite stručnu pomoć.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Povezanost psihičkih poremećaja i srčanog zastoja

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu BMJ’s Open Heart, provedenoj od strane Talipa Eroglua i suradnika, poremećaji uzrokovani stresom i anksiozni poremećaji povezani su s povećanim rizikom za pojavu izvanhospitalnog srčanog zastoja. Istraživači su uključili preko 35,000 takvih pacijenata te ih usporedili sa sličnim brojem usporedivih kontrolnih ispitanika. Rezultati su pokazali da je gotovo 1.5 […]

Anksioznost

Uloga igre u razvoju djeteta – 2. dio

Prema Winnicottu anksioznost često predstavlja važan, a ponekad i neizostavni čimbenik u igri djeteta. Prekomjerna anksioznost vodi u kompulzivnu igru, repetitivnu igru ili pretjerano traženje zadovoljstva koji se pronalazi u igri, no ako je anksioznost prevelika, igra se raspada u čisto traženje olakšanja. Isti autor ističe postojanje potencijalnog prostora između bebe i majke u kojem […]

Anksioznost

Ubrzan srčani ritam – je li to zbog anksioznosti?

Anksioznost

Postkomocijski sindrom

Odnosi se simptome koji zaostaju nakon potresa mozga kroz više od šest tjedana. Većina simptoma potresa mozga povući će se unutar otprilike dva tjedna. U slučajevima kada simptomi traju dulje od jednog ili dva mjeseca postavlja se dijagnoza postkomocijskog sindroma. Simptomi koji se javljaju su glavobolja, vrtoglavica i problemi s koncentracijom i pamćenjem. Tegobe mogu […]

Anksiozni poremećaj

Imam strah i loše se osjećam kada je velik broj ljudi oko mene. Koji je naziv tog poremećaja i kako se toga riješiti?

Anksioznost

Mutipla skleroza i psihički poremećaji – 2. dio

Anksiozni poremećaji javljaju se kod 13% do 31.7% oboljelih, a anksiozni simptomi kod njih 26% do 63.4% (odnosno, oko tri puta češće nego u općoj populaciji).

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]