Hipohondrijski poremećaj – 1. dio

Kod hipohondrijskog poremećaja karakteristična je stalna okupiranost osobe idejom da boluje od jednog ili više ozbiljnih tjelesnih poremećaja, što u njoj izaziva izrazit strah od te/tih bolesti.

Kod hipohondrijskog poremećaja karakteristična je stalna okupiranost osobe idejom da boluje od jednog ili više ozbiljnih tjelesnih poremećaja, što u njoj izaziva izrazit strah od te/tih bolesti, odnosno bojazan da će se neke od tih bolesti razviti ili da je neka bolest koja je već prisutna, zapravo ozbiljna i neizlječiva. Takvo se uvjerenje javlja jer osoba pogrešno tumači fiziološke tjelesne senzacije ili funkcije koje su prisutne te uobičajene ili normalne pojave doživljava kao “nenormalne”, odnosno smatra da su one uzrokovane nekom tjelesnom bolešću koja se nalazi u podlozi.

Dakle, hipohondrijski se poremećaj može javiti kao posljedica pogrešnih interpretacija tjelesnih funkcija ili u slučajevima kada nije poznat točan medicinski uzrok određenih senzacija. Bolesnik biva u toj mjeri zaokupljen idejom da ga jepogodila teška bolest da distres koji to u njemu izaziva postaje vidljiv kroz otežano funkcioniranje u gotovo svim aspektima života.

Da bi se postavila dijagnoza ovog poremećaja, takvo uvjerenje osobe mora trajati najmanje 6 mjeseci, a postojanje medicinskog poremećaja mora biti isključeno. Isto tako, potrebno je isključiti da takva kriva uvjerenja ne dosežu razinu sumanute ideje te da se ne radi isključivo o fokusiranosti osobe na tjelesni izgled. Za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja također moramo utvrditi stalnu prisutnost uvjerenja o postojanju najmanje jedne teške tjelesne bolesti (a kao “dokaz” oboljeloj osobi služe tjelesne senzacije koje su prisutne), premda je detaljnim tjelesnim pretragama isključeno postojanje tjelesnog poremećaja. Osoba također uporno odbija objašnjenja različitih liječnika o nepostojanju tjelesne bolesti.
 
Navedeno bolesnik sebi objašnjava time da liječnici još nisu uspjeli dijagnosticirati i potvrditi postojanje bolesti ili vjeruje da će se s vremenom njegova trenutno bezopasna bolest pretvoriti u drugu, ozbiljnu bolest. Bez obzira na sve učinjene pretrage koje mogu biti uredne, nije moguće razuvjeriti takvo vjerovanje i odagnati strah.

Uvjerenja koja traju kraće od 6 mjeseci, dakle ona koja su prolazna, obično su posljedica izloženosti nekom težem stresnom događaju, smrti ili teškoj bolesti bliske osobe. Takva hipohondrijska stanja uglavnom prolaze kada prođe i taj stres, no ponekad mogu imati kroničan tijek, ako se izloženost stresorima nastavlja.

Poremećaj je inače podjednako zastupljen kod muškaraca i žena, a može se javiti u bilo kojoj dobi, no najčešće između 20-te i 30-te godine. Obično je zastupljen kod 4 do 6 % opće populacije.

Pretpostavlja se da osobe koje razviju ovaj poremećaj imaju niži prag tolerancije na osjećaj tjelesne nelagode. Neke teorije smatraju da se radi o naučenom socijalnom modelu prema kojem osoba preuzima ulogu bolesnika te na taj način zapravo izbjegava određene neugodne obveze ili situacije. U skladu s navedenim, hipohondrijski poremećaj bi u stvari bio samo dio nekog drugog psihičkog poremećaja. Naime, pretpostavlja se da čak kod 80% bolesnika s ovim poremećajem istovremeno postoji depresivni ili anksiozni poremećaj. 

Prema psihodinamskoj teoriji pretpostavlja se da se u podlozi nastanka ovog poremećaja nalaze agresivni porivi prema drugim osobama koji su potisnuti ili se samo „premještaju”, odnosno transformiraju u tjelesne simptome. Isto tako, hipohondrijski se poremećaj može tumačiti kao obrana od osjećaja krivnje ili kao izraz sniženog samopoštovanja osobe.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Dermatitis

Dermatitis u djeteta – čime mazati?

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Laktobacili

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Analni otvor

Izrasilne oko analnog otvora – molim mišljenje

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]