Kako prepoznati tjeskobu ili anksioznost

Anksioznost je pretjerani doživljaj straha koji je neosnovan, nesrazmjeran sa stvarnom opasnošću. S obzirom na prisutnost straha kao nefunkcionalna emocija, ona značajno ometa normalan život.

Anksioznost ili tjeskoba je često rezultat intuitivne subjektivne procjene osobnih snaga i okoline. Najčešći tjelesni simptomi anksioznosti su:

  • lupanje srca
  • grčevi u trbuhu
  • napetost u mišićima
  • glavobolje
  • učestalo mokrenje
  • smetnje spavanja
  • znojenje dlanova

Često je prisutna i misao da će se nešto loše desiti, a za anksiozne osobe je karakteristično da su veoma napeti i da se trzaju na iznenadan zvuk.

U skupinu anksioznih poremećaja spadaju: panični poremećaj, agorafobija, panični poremećaj bez agorafobije, agorafobija bez prethodne anamneze paničnog poremećaja, specifična fobija, socijalna fobija, panični napadaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, akutni stresni poremećaj, generalizirani anksiozni poremećaj, anksiozni poremećaj zbog općeg zdravstvenog stanja, anksiozni poremećaj prouzročen psihoaktivnim tvarima, anksiozni poremećaj neodređen.

Žene češće pate od anksioznosti. Čak dvije trećine anksioznih su žene. Razlog leži donekle u odgoju, jer su žene drugačije odgajane od muškaraca. Osim odgoja i hormonski status je značajan faktor za takvu osjetljivost žena. Nadalje, žene su preuzele na sebe mnoge životne funkcije: uspješnost na poslu, u kući, u obitelji, što može dovesti do problema sa anksioznošću.

Anksioznost može biti i strah od nekog vanjskog objekta ili situacije ili može biti unutarnjeg porijekla kao, primjerice, neki unutarnji konflikt. Osoba ne može donijeti važnu odluku što doživljava kao signal zaustavljanja osobnog razvoja.

Nasuprot tome postoji anksioznost koja je nespecifična i teško poveziva sa nekom situacijom. Većina anksioznih ne zna gdje izvor njihove strepnje. Dio njih shvaća brigu kao normalno, uobičajeno stanje. Prisutan je i stav da ukoliko ne brinu stalno, tada nisu adekvatni, a stalna briga ih iscrpljuje psihofizički; što dulje traje, sve više.

Ako shvate da su prešli granicu normalne brige, oni postaju neraspoloženi, umorni, nemaju koncentraciju, pa njihov psihički sistem još više trpi. Često to stanje prijeđe i u depresiju, pa imaju dvostruki problem. I tek se tada jave liječniku.

Do tjeskobe dolazi zbog mnogih faktora kao što su nasljeđe, okolnosti u djetinjstvu, anksiozni roditelji sa suviše kritičnim stavom i visokim zahtjevima, nagomilani stres, zdravstvena stanja koja doprinose nastanku anksioznosti, stimulansi i opojne droge. Faktori koji doprinose održavanju anksioznosti su: izbjegavanje fobičnih situacija, anksiozan unutarnji govor, iskrivljena uvjerenja, potisnute emocije, nedostatak asertivnosti, nedostatak sposobnosti za brigu o sebi, mišićna napetost, financijski problemi, sukobi sa partnerom, visoko stresni način života, nedostatak osjećaja smisla i svrhe života.

Anksioznost je poremećaj, ili točnije, problem psihičkog funkcioniranja. Anksiozni ljudi precijenjeno doživljavaju opasnost i neke uobičajene stvari, koje objektivno ne zaslužuju toliko pažnje te dobiju epitet prevelike opasnosti. Zbog toga ljudi pate i imaju psihičkih problema. Briga postaje glavna misao, opsesija, pa počnu da žive u tom začaranom krugu brige. Realno je postojanje mogućnosti teških životnih situacija ili bolesti, ali ako postoji pretjerana briga da će se one desiti, onda to prelazi u poremećaj. Normalna reakcija bila bi briga o tim teškim situacijama u trenutcima kada i ako uistinu dođe do njih. I tada se ne mogu često okolnosti promijeniti, ali zasigurno je od pomoći promjena u sagledavanju stvari i prihvaćanju okolnosti onakvima kakve jesu.

Liječenje anksioznosti

U praksi, najčešće pokušaji da bolesnici koji pate od anksioznih poremećaja sebi samima pomognu gotovo ne daje rezultate. Također, pokušaji da anksioznost umire sa konzumacijom alkohola ne pomažu. Za ove poremećaje potrebno je potražiti stručnu pomoć.

Anksioznost se može liječiti raznim psihoterapijskim metodama; primjerice, dobri rezultati se postižu kognitivno-bihevioralnom terapijom u kombinaciji sa lijekovima. Treba educirati pacijente o važnosti uzimanja lijekova u potrebnim dozama, jer se dešava da zbog straha da ne postanu ovisni o lijekovima počinju preskakivati doze i uzimaju ih samo po potrebi, što dovodi do varijacija raspoloženja: bude im dobro, pa počinju brinuti, pa onda uzmu lijek, pa su opet dobro i stalno su na klackalici dobrog i lošeg. Lijekove treba uzimati redovito i u propisanoj dozi što dovodi do stabilizacije stanja i normalnog funkcioniranja.

Ranije su se najčešće davali benzodiazepini, po potrebi, što nije dobar način za liječenje anksioznosti. Danas se propisuju lijekovi iz nove skupine antidepresiva. Oni smanjuju količinu ponavljajućih misli koje se neprestano vrte. Ovi antidepresivi obično ne stvaraju ovisnost, ne omamljuju, relativno dobro se podnose, a njihovo djelovanje se javlja za par tjedana od početka terapije. Uzimaju se više mjeseci. Treba naglasiti i da nemaju značajne neželjene efekte.

Naravno, razgovor sa psihoterapeutima pomaže na način da uvide gdje griješe i zašto razmišljaju na pogrešan način. U akutnom tretmanu potrebno je nekoliko tjedana ili mjeseci da bi se neke stvari popravile.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Rana izloženost onečišćenju i moguća povezana s psihozom, anksioznošću, depresijom

Prema rezultatima longitudinalne kohortne studije izloženost zagađenju zraka i buci u ranoj životnoj dobi povezana je s većim rizikom od psihoze, depresije i anksioznosti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Istraživanje je provela dr. Joanne Newbury sa suradnicima, a nalazi su objavljeni u JAMA Network Openu. Istraživači navode kako rezultati ove kohortne studije pružaju nove […]

Antidepresivi

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Depresija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrijski pregled

Tjeskoba usred noći – što da radim da to prestane?

BAP

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Neugodne misli

Neugodne misli – što mi je činiti?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Imate li preporuku za psihijatrijsko liječenje?

Psihijatrija

Antidepresivi i demencija

Nova istraživanja pokazuju kako uzimanje antidepresiva u srednjim godinama nije bilo povezano s povećanim rizikom od razvoja posljedične Alzheimerove bolesti (AD) ili demencije povezane s AD-om (ADRD). Radi se o podacima iz velike prospektivne studije američkih veterana, koju su proveli Jaime Ramos-Cejudo, a rad je objavljen u časopisu Alzheimer’s & Dementia. Istraživanje su podržali Nacionalni […]

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Jesu li sve ove smetnje od anksioznog poremećaja ili od nuspojava lijeka?

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]