Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima, a ne događaju se za vrijeme manije (faza u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja).

Oniomania, od grčkih riječi onios = za prodaju i mania = neumjerenost, ludost. Definicija predložena od McElroy-a i suradnika (1994) glasi: (citiram) “Kompulzivno kupovanje je maladaptivna preokupacija kupovanjem, koja uključuje učestalu zaokupiranost kupovanjem ili impulsima da se nešto kupi pri čemu je poriv snažan i ponavljajući.” Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima, a ne događaju se za vrijeme manije (faza u okviru bipolarnog afektivnog poremećaja).

Oniomaniju od zdrave kupnje razlikuje kompulzivna, destruktivna i kronična priroda kupovanja. Kupovanje može biti pozitivan način samo ekspresije , dok patološko kupovanje može biti opasna prijetnja egzistenciji  te posljedično dovesti  kao i svaka druga ovisnost, do oštećenja socijalnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obaveza. Bolest je prepoznata i opisana još 1924. g. od strane Emila Kraeplina i Bleulera Krapelin je u svojoj studiji ustvrdio i eksperimentom  dokazao da sam čin kupovine donosi kratkotrajno olakšanje – izmjerio je električne aktivnosti u mozgu u području mozga odgovornom za razumno razmišljanje i postupke. Otkrio je da je dio mozga koji upravlja lijepim osjećajima tokom kupovine preaktivan.

Epidemiologija poremećaja ukazuje da je poremećaj poprilično učestao – u SAD-u boluje 5-10 posto ljudi, a 80 posto oboljelih su žene. Ispoljava se najčešće u adolescenciji, a obilježava je i kronični karakter., u samoj osnovi leži impulzivnost i gubitak kontrole nad nagonima.  Nije ograničen samo na ljude koji troše iznad svojih mogućnosti,već uključuje i osobe koji provode puno vremena u kupnji i koji kronično razmišljaju o kupovini stvari koje uglavnom ne koriste. Etiologija nije razjašnjena u potpunosti –  radi se o međudjelovanju  biologijskih, psiholoških i socijalnih faktora. Na neurotransmitorskoj razini u podlozi je deficit serotonina. Psihološka razina uključuje nisko samopouzdanje i samopoštovanje te repetativnu potrebu da se kroz kupnju poboljša osnovno raspoloženje. Socijalni uvjeti predstavljaju važnu ulogu u oniomaniji – porast kulture konzumerizma doprinosi pogledu da je kompulzivno kupovanje specifična postmoderna ovisnost. Smatra se da uzroci šopingholizma imaju izvor u najranijim iskustavima iz djetinjstva, vezani su uz loše relacije  roditelj – dijete, što dovodi do toga da se ljudi posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja. Djeca koja su proživjela zanemarivanje i psihološko odbacivanje od strane roditelja često imaju manjak samopouzdanja i samopoštovanja upravo iz razloga jer su se kao djeca osjećali nevažnima, te se zbog istog okreću zamjenskom komforima i dobrima- igračkama ili hrani kako bi kompenzirali svoju usamljenost i emocionalnu prazninu te  kako bi se osjerćali priznati i prihvaćeni. Odrasli koji su u djetinjstvu dobivali  materijalne poklone, umjesto adekvatne emocionalne potpore, pod rizikom su razvoja ovisnosti o kupnji. Uz poremećaj su češće izražene i poneke crte osobnosti – perfekcionizam, generalizirana impulzivnost i kompulzivnost, te je izražena opetovana potreba da se stekne kontrola. Kompulzivno kupovanje na neki način  predstavlja i potragu za selfom u ljudi čiji identitet nije dovoljno čvrst i neovisan.

U komorbiditetu, mogu biti poremećaji raspoloženja (depresija, bipolarni poremećaj), anksioznost, zloupotreba sredstava ovisnosti ,  poremećaji prehrane te poremećaji ličnosti.

Iako je inicijalno uzrokovano blagom potrebom da bi se osjetili posebnim i manje usamljenim te da se poboljša osnovno raspoloženje, kompulzivno kupovanje izaziva čitav krug raznih podražaja i emocija – sa vrhuncima i padovima kao i kod drugih ovisnosti – nakon prvotnog i privremenog osjećaja sreće, ispunjenosti, euforije i olakšanja, ubrzo uslijede osjećaji razočarenja i krivnje, što potakne novi krug postupaka da se to stanje popravi i da se stekne osjećaj posebnog identiteta. Naknadno ovisna osoba ponovno proživljava negativne emocije, ljutnju i stres, uslijedi žaljenje i depresija, što vodi u poriv za novim trošenjem i otvara novi začarani krug ovisnosti i ovisničkog ponašanja.  Ovisnost se kao i mnoge druge najčešće skriva. Kako dugovi rastu, kupljena se dobra skrivaju ili uništavaju, jer se oboljela osoba srami svoje ovisnosti , a cijena ovisnosti raste u mentalnom , financijskom i emocionalnom smislu. Razna ponašanja kojima se prikriva kompulzivna kupovina kvare interpersonalne odnose, narušavaju povjerenje te dugoročno ruše osjećaje osobnog dostojanstva i samopoštovanja. Posljedice zaostaju i dugo nakon troška te mogu biti devastirajuće – razaraju brakove, izazivaju i podrivaju financijske i egzistencijalne probleme, uzrokuju anksioznost i osjećaj da život izmiče kontroli, a ponekad završe i suicidom.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je prepoznati  karakteristične i ponavljajuće obrasce ponašanja – kupovina se obavlja u trenucima kada je osoba sama, usamljena, loše raspoložena, nervozna, ljuta , osoba osjeća intenzivnu sreću ili euforiju neposredno nakon kupovine, osjeća paniku u nedostatku novca ili kreditne kartice, osjeća stid ili krivice nakon kupovine, kupuje karticom ili na kredit radije nego gotovim novcem, prilikom kupovine poklona za drugu osobu obavezna kupuje i za sebe, skriva stvarne cijene proizvoda i svađa se sa članovima obitelji zbog potrošenog novca. 

Dijagnostički kriteriji za kompulzivno kupovanje uključuju preokupaciju sa kupovanjem, osobni distres kao rezultat te aktivnosti, a kompulzivno kupovanje po definiciji  ne smije biti ograničeno na manične i hipomanične epizode.

Liječenje uključuje osvješćivanje i priznavanje ovisnosti kroz edukaciju, terapiju, grupni rad. Koriste se psihofarmaci, prvenstveno  selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (fluvoksamin, citalopram, te opoidni antagonisti naltrekson). Od psihoterapijskih pravaca, preporučuju se kognitivno-bihevioralna terapija te psihoanalitički oblici psihoterapije. 

Najbolje stvari u životu su ionako besplatne.