Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je duševni poremećaj koji se može javiti nakon izlaganja traumatskom događaju koji u osobe izaziva osjećaj straha, bespomoćnosti i užasa. Većina osoba nakon izlaganja takvom događaju ne razvije simptome PTSP-a ili se oni brzo povlače, ali u pojedinih osoba ponovno proživljavanje traume mogu trajati i desetljećima.

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je duševni poremećaj koji se može javiti nakon izlaganja traumatskom događaju koji u osobe izaziva osjećaj straha, bespomoćnosti i užasa. Većina osoba nakon izlaganja takvom događaju ne razvije simptome PTSP-a ili se oni brzo povlače, ali u pojedinih osoba ponovno proživljavanje traume, izbjegavanje i emocionalna praznina, te simptomi pojačane pobuđenosti mogu trajati i desetljećima. U većini kroničnih slučajeva prisutni su i drugi, kako duševni poremećaji tako i tjelesne bolesti, povećan rizik za samoubojstvo i loše socijalno, radno i obiteljsko funkcioniranje.
Liječenje se sastoji od psihoterapije i primjene lijekova. Preporuke za liječenje, postojeći algoritmi i vodiči za liječenje PTSP-a su dobar temelj i nužno ih je dobro poznavati. Međutim, odabir modaliteta liječenja se provodi u individualiziranom pristupu pacijentu ovisno o težini poremećaja, najizraženijim tegobama, drugim poremećajima i bolestima uz PTSP, prioritetima pacijenta, motivaciji za liječenje, životnim okolnostima koje uvelike utječu na proces liječenja i dostupnosti pojedinih psihoterapijskih tehnika i lijekova na tržištu. Stoga skupine lijekova koje se koriste u liječenju osoba koje boluju od PTSP-a treba shvatiti samo kao okvir za odabir, imajući na umu navedene čimbenike.

Antidepresivi

PTSP je anksiozni poremećaj što je osnova za korištenje svih podskupina antidepresiva novije generacije u liječenju. Naime, pored svog antidepresivnog učinka, antidepresivi imaju dokazani anksiolitički učinak smanjujući tjeskobu (anksioznost) i s njom povezane druge tegobe (različiti tjelesni simptomi, nesanica, pretjerana pobuđenost, unutarnja napetost, izbjegavajuće ponašanje). Antidepresivi koji djeluju na serotoninski sustav (citalopram, escitalopram, fluoksetin, fluvoksamin, paroksetin, sertralin, tianeptin), noradrenalinski  sustav (reboksetin), te antidepresivi koji koji imaju učinak na dva ili više neurotransmitorskih sustava (mirtazapin, venlafaksin, duloksetin, bupropion, moklobemid i dr.) najčešće su propisivani lijekovi u osoba s PTSP-om. Važno je naglasiti da većina antidepresiva djeluje s odgodom od 2 do 4 tjedna, katkada i više.

Stabilizatori raspoloženja

Temelj za korištenje stabilizatora raspoloženja (karbamazepin, litijeve soli, valproat, lamotrigin i dr.) u osoba s PTSP-om je njihov učinak na simptome  pojačane pobuđenosti, niskog praga toleracije na frustraciju, impulzivnost, promjenjivo raspoloženje. Poboljšanje koje se postiže pridonosi boljem socijalnom funkcioniranju pacijenata.

Antipsihotici novije generacije

Nerijetko se u osoba s kroničnim PTSP-om u kojih su gotovo redovito prisutni i drugi duševni poremećaji, primjenjuju i antipsihotici novije generacije (kvetiapin, olanzapin, risperidon, klozapin i dr.). Pacijenti se godinama bore s refrakternim (otpornim na liječenje) tegobama poput nesanice, pojačane pobuđenosti, nepovjerljivosti i sumnjičavosti, straha, te intenzivnih ponovnih proživljavanja koji katkada poprimaju psihotična obilježja poput slušnih ili vidnih halucinacija, te progonstvenih sumanutosti. Uz ove lijekove postiže se smanjenje napetosti i straha, reguliraju bioritmovi, djeluje na psihotične simptome ukoliko su prisutni, te stječe bolji uvid pacijenata u vlastito stanje i svijet oko sebe.

Anksiolitici i hipnotici

Anksiolitici smanjuju tjeskobu (anksioznost), a hipnotici su lijekovi koji se daju kod nesanice u različitim duševnim poremećajima, te povremeno i kod zdravih ljudi. Važno je naglasiti da su to „pomoćna sredstva“ i nikako ne smiju biti osnovni lijekovi koji se koriste u liječenju osoba s PTSP-om. Njihov učinak je relativno brz i kratkotrajan i upravo je to razlog što ih neki pacijeti rado uzimaju. Međutim, to su lijekovi na koje se u dugoročnom uzimanju možemo naviknuti (tolerancija), tako da je potrebno stalno povećanje doze. U nekontroliranom uzimanju postaju sredstva zlouporabe i ovisnosti slično kao alkohol, opioidi, duhanski proizvodi i sl. s jasnom slikom apstinencijskog sindroma (žudnja, tjeskoba, razdražljivost, nesanica, mučnina, povraćanje, tremor, epileptični napadaji itd.) ukoliko se sredstvo ne uzime.  Uz PTSP su nerijetkoprisutne i bolesti ovisnosti o različitim sredstvima. Stoga je potreban izniman oprez pri propisivanju lijekova iz ove skupine.

Adrenergički lijekovi

Adrenergički lijekovi su lijekovi koji djeluju na sustav adrenalina i noradrenalina. Noradrenalin ima važnu ulogu u nastanku simptoma poput noćnih mora, nesanice, pobuđenosti, selektivnog usmjeravanja pozornosti, te tjelesnih simptoma vegetativne podraženosti (lupanje srca, ubrzano disanje, tremor, znojenje, zujanje u ušima, mučnina, povraćanje, proljev itd.). Lijekovi koji se koriste u pacijenata s PTSP-om različitim putovima i na različitim mjestima blokiraju ovaj sustav (alfa1-adrenergički blokatori- prazosin, beta-adrenergički blokatori- propranolol ili alfa2-agonisti-klonidin). Svi oni snižavaju krvi tlak i usporavaju rad srca osobito na početku, te je potreban oprez i pažljivo titriranje doze. Ta nus-pojava se može iskoristiti u terapijske svrhe u osoba koje boluju od povišenog krvnog tlaka, što nije rijetkost u osoba s   PTSP-om.