Iako i takozvane “negativne narcise” karakterizira zaokupljenost sobom, oni su zarobljeni u mržnji prema sebi. Kao što je rečeno, kod narcisa se ispod naoko okrutnog stava i samoorijentiranosti, radi čega mogu izgledati hladno i bezosjećajno, krije izrazita narcistička ranjivost.

Iako i takozvane „negativne narcise” karakterizira zaokupljenost sobom, oni su „zarobljeni” u mržnji prema sebi. Kao što je rečeno, kod narcisa se ispod naoko okrutnog stava i samoorijentiranosti, radi čega mogu izgledati hladno i bezosjećajno, krije izrazita narcistička ranjivost. Oni s jedne strane imaju naglašenu potrebu da se osjećaju posebno, dok s druge strane ne mogu izbjeći nužnost prilagođavanja realitetu. Radi toga je kod njih potrebno pokušati kreirati svijet i sliku o sebi u kojoj je osoba dovoljno važna i posebna, uz svjesnost da je prisutna stalno prijeteća navala depresije, srama i osjećaja beznačajnosti u podlozi.

Narcistični poremećaj ličnosti se rijetko javlja, a češći je kod muškaraca. Obično postaje izraženiji nakon adolescencije. Iako se kod nekih adolescenata može činiti kao da imaju izražene određene narcistične crte, to može biti samo karakteristika te dobi, bez da kasnije razviju ovaj poremećaj. Pretpostavlja se da bi neki od čimbenika koji dovode do razvoja narcističnog poremećaja mogli biti: pretjerano senzitivan temperament kod rođenja, dobivanje pohvala od strane odraslih za izniman izgled ili sposobnosti, pretjerano divljenje koje nije u skladu s realnim odgovorom, pretjerana pohvala za dobro ponašanje ili pretjerana kritika za loše ponašanje u djetinjstvu, pretjerano ugađanje ili procjena od strane roditelja, teško emocionalno zlostavljanje u djetinjstvu, nepredvidiva ili nepouzdana briga i pažnja od strane roditelja, vrednovanje od strane roditelja kao način za održavanje vlastitog samopouzdanja, roditeljsko zanemarivanje djetetovih strahova i potreba u djetinjstvu, emocionalno zlostavljanje u djetinjstvu, preuzimanje manipulativnog obrasca ponašanja od roditelja, nepredvidivo i nepouzdano ponašanje roditelja. Iako se točan uzrok ne zna, nekada se vjerovalo da pretjerano divljenje, pohvala i povlađivanje od strane roditelja može dovesti do razvoja pretjeranog i patološkog samopouzdanja. Danas prevladava mišljenje da se u podlozi nalazi roditeljsko zanemarivanje.
U sklopu ovog poremećaja kao komplikacije mogu se javiti zloupotreba psihoaktivnih tvari, depresija, suicidalne ideje, poremećaji prehrane, problemi na poslu, u školi i bliskim odnosima.

Osnovu liječenja čini psihoterapija. Budući da je vrlo teško mijenjati crte ličnosti, terapija može potrajati nekoliko godina. Kratkoročni ciljevi obično su usmjereni na liječenje zlouporabe psihoaktivnih tvari, depresije, niskog samopoštovanja ili srama, dok su dugoročni ciljevi restrukturiranje ličnosti u određenoj mjeri, tako da se može promijeniti ranije stvorena slika o sebi i izgraditi nova, realističnija slika. Kroz psihoterapiju osoba može naučiti kako produbiti bliskost s drugima te kako da im odnosi s drugima predstavljaju izvor zadovoljstva. Isto tako cilj je da mogu bolje razumjeti vlastite osjećaje, potrebu za natjecanjem, nepovjerenje prema drugima, prevladavanje vlastitog narcizma kroz pronalaženje vlastitih pozitivnih osobina te bolje podnošenje eventualnog neuspjeha. Najbolje tehnike koje su u sklopu toga mogu koristiti su humor, spontanost i kreativnost.
Nema specifičnih medikamenata koji bi se propisivali u liječenjuovog poremećaja, no ako su prisutni simptomi depresije, anksioznosti ili neki drugi poremećaji, indicirano je korištenje antidepresiva ili anksiolitika.