Nesanica je poremećaj spavanja, točnije poremećaj cirkadijalnog ritma budnost-spavanje, koji se očituje smetnjama usnivanja i/ili prosnivanja, nemogućnošću ponovnog usnivanja nakon buđenja noću…

Spavanje je periodični i privremeni prekid budnosti u kome je motorna inaktivacija skoro potpuna, svijest o vanjskoj okolini maksimalno reducirana. Spavanje se odvija kroz cikluse izmjene sporovanog spavanja i faze paradoksalnog spavanja (REM) obično praćenog sanjanjem. Ritmička izmjena spavanja i budnosti je endogeno ustrojen cirkadijalan ritam koji se samo donekle može modificirati fizičko-kemijskim i socijalno-psihološkim utjecajima vanjske sredine. Postoji više teorija zašto spavamo, jedna od njih opisuje restitutivnu ulogu spavanja, jedna navodi spavanje kao adaptivno ponašanje.

Nesanica (lat. insomnia) je poremećaj spavanja, točnije poremećaj cirkadijalnog ritma budnost-spavanje, koji se očituje smetnjama usnivanja i/ili prosnivanja, nemogućnošću ponovnog usnivanja nakon buđenja noću, te ranim buđenjem, što sve, posljedično, dovodi do osjećaja umora, iscrpljenosti, nervoze, razdražljivosti, smetnji koncentracije i produktivnosti u školi i na poslu, oscilacija u raspoloženju tijekom dana. Prema podacima iz literature, 30% stanovništva žali se na neki od oblika smetnji spavanja, a 10% zbog toga ima poteškoća u dnevnom funkcioniranju. Kod psihijatrijskih poremećaja, problemi spavanja javljaju se u preko 30% bolesnika. Koliko je sna nekome potrebno ovisi o dobi i individualnim razlikama, nekome je deset sati sna malo, a netko je zadovoljan sa odspavanih 4-5 sati. Epidemiološke studije navode kako se nesanica češće javlja kod starijih osoba, kod žena i kod osoba koje imaju depresiju.

Prema tipu nesanice možemo dijeliti na:

Primarne – kada problemi spavanja postoje a da nisu vezani uz neki drugi zdravstveni problem ili stanje

Sekundarne – kada su problemi spavanja vezani uz neku bolest (npr. astma, depresija, artritis, karcinom, refluks, hipertireoidizam, Parkinsonova bolest, Sindrom nemirnih nogu), bol, lijekove koje uzima ili konzumaciju alkohla. Nesanica, nekad, zna biti prvi simptom sa kojim se bolesnik javi liječniku, a u podlozi je neka druga bolest

Parasomnije – fenomeni ili aktivnosti koji su uobičajeni u periodu budnosti, ali neuobičajene u spavanju (mjesečarenje, govor u snu, škrgutanje zubima)

Prema dužini trajanja smetnji mogu biti akutne (jedna noć do nekoliko tjedana) ili kronične (tri noći u tjednu kroz mjesec dana ili više). Smatra se da oko 15% stanovništva pati od kronične nesanice.

Uzroci akutnih nesanica mogu biti:

• značajni životni stresni događaj (gubitak važne osobe, gubitak ili promjena posla, rastava, selidba)
• bolest
• emocionalna ili fizička neugoda
• faktori okoline kao npr. buka, svjetlo, hladnoća, vrućina
• neki lijekovi (za prehladu, alergije, depresiju, visoki tlak, astmu)
• promjena normalnog rasporeda spavanja (transkontinentalni letovi -jet lag, noćne smjene)

Uzroci kroničnih nesanica mogu biti različiti:

• promjene u okolini
• nezdrave navike vezane uz spavanje (izlasci, sjedenje za kompjutorom)
• smjenski rad
• kronična bol
• određena zdravstvena stanja i bolesti, bilo fizičke bilo psihičke
• nesanica je česta uz psihijatrijske poremećaje: depresiju, anksiozne poremećaje uključujući PTSP, shizofreniju, maničnu epizodu u BAP-u.

Neke životne navike mogu negativno utjecati na kvalitetu spavanja:

• rad kod kuće, navečer, prije spavanja
• spavanje tijekom dana (nakon ručka, npr.)
• smjenski rad
• liječenje

Akutna, prolazna nesanica uglavnom ne zahtijeva liječenje, jer prođe za nekoliko dana ili kada se ukloni uzrok.
Liječi se osnovni poremećaj, s obzirom na to da je nesanica često samo simptom.
Poremećaj spavanja liječi se danju rekonstrukcijom budnosti, psihološkim i biološkim intervencijama.
Medikamentozno liječenje mora biti usmjereno primarnom tjelesnom ili psihičkom poremećaju, a njihovim rješavanjem indirektno se postiže harmonizacija ciklusa budnost-spavanje
Ukoliko se liječnik odluči na upotrebu hipnotika, potrebno je koristiti racionalno (najmanja efektivna doza u najkraćem mogućem periodu), intermitentno, uz odgovarajući terapijski plan.
 

Opće terapijske mjere odnose se na savjete i postupke iz domene tkzv. higijene spavanja:

• odlazak na spavanje približno u isto vrijeme, jednako tako i buđenje
• prostorija gdje se spava neka je prozračna, ugodne temperature, mračna, tiha, ugodnog ležaja
• jutrom ustajanje odmah po buđenju, tuširanje, jutarnja tjelovježba
• izbjegavanje „drijemanja“ tijekom dana, naročito poslijepodne
• večernja šetnja, umirujuće aktivnosti, npr. čitanje
• koristiti tehnike relaksacije, vježbe disanja i opuštanja
• izbjegavanje kofeinskih pripravaka i obilnih „teških“ večernjih obroka
• izbjegavanje alkohola
• izbjegavanje večernjih uzbuđenja npr. korištenje kompjutora, igrica, mobitela, dopisivanja na društvenim mrežama
• slušanje uspavljujuće muzike može pomoći.