Noćno mokrenje je opisano kao najučestaliji kronični poremećaj u dječjoj dobi, nakon alergijskih bolesti. Definirano je kao nehotično izlučivanje urina u krevet u djeteta od 5 ili više godina starosti.

Moraju biti isključeni mogući organski uzroci nastanka poremećaja. Noćno mokrenje može se tradicionalno podijeliti na primarni oblik i sekundarni oblik. Kod primarnog noćnog mokrenja dijete nikad nije uspostavilo nadzor nad mokrenjem, a kod sekundarnog oblika dolazi do ponovnog pojavljivanja mokrenja nakon razdoblja uspostavljenoga nadzora nad mokrenjem koje mora iznositi nakmanje šest mjeseci.

Standardni dijagnostički postupak za postavljanje dijagnoze noćnog mokrenja obuhvaća: uzimanje detaljne povijesti bolesti, klinički pregled djeteta (tjelesnih i psihičkih funkcija), biokemijski pregled mokraće, urinokulturu, ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura, mikciometriju, pregled stolice na parazite, određenje krvne pretrage i snimanje EEG-a.

Ako dijete ima urednu pedijatrijsku anamnezu i klinički pregled, uredan nalaz mokraće, mokraćne kulture, mikciometrije, ultrazvuka bubrega i mokraćnog mjehura potrebno je napraviti detaljnu psihijatrijsku obradu. U psihijatrijskoj obradi potrebno je istražiti mogući utjecaj traumatskih iskustava djeteta, obiteljskih odnosa, psihičkih bolesti roditelja, socijalnih čimbenika na nastanak noćnog mokrenja i procijeniti postojanje drugih psihičkih smetnji u djeteta koje mogu biti udružene s noćnim mokrenjem.

Noćno mokrenje može biti udruženo s tikovima, depresivnim i anksioznim poremećajima, hiperkinetskim poremećajem ili poremećajem ponašanja. Studije o spavanju koje su mjerile fiziološke paramatre sna u djece s noćnim mokrenjem pokazale su da je arhitektura sna normalna, da se noćno mokrenje pojavljuje nepravilno u svim fazama sna i da je češće u prvim satima spavanja. U brojnim istraživanjima pokazalo se također da je djecu s noćnim mokrenjem vrlo teško probuditi, odnosno da je prag buđenja djece s noćnim mokrenjem vrlo visok.

Obiteljske studije ukazale su na visoki postotak zastupljenosti noćnog mokrenja među rođacima prvog koljena (60%-80%).Sekundarno noćno mokrenje (koje se javlja nakon uspostavljenog nadzora nad kontrolom mokrenja) može se javiti kao odgovor na traumatične događaje u djetinjstvu kao što su  dijeljenje obitelji razvodom ili razdvajanjem, smrt člana obitelji, zlostavljanje i dr.

Utjecaj traumatskih stresnih događaja na razvoj sekundarnog noćnog mokrenja proučavali su dječji psihijatri tijekom Drugog svjetskog rata u Londonu koji nalaze povećanu zastupljenost noćnog mokrenja u djece, što je objašnjeno kao regresivno ponašanje djece uzrokovano odvajanjem od roditelja i velikim intenzitetom ratnih stresova. U Domovinskom ratu među  djecom prognanicima također je uočena povećana zastupljenost noćnog mokrenja u djece.       

Povezanost između psihijatrijskih poremećaja i noćnog mokrenja može se promatrati na više različitih načina:

• psihički poremećaji ili simptomi mogu se javiti kao posljedica noćnog mokrenja
• psihički čimbenici mogu biti uzrok noćnog mokrenja i kod ponovnog javljanja djelovati uzročno
• noćno mokrenje i psihički poremećaji mogu biti uvjetovani zajedničkim neurobiološkim čimbenicima

Psihički poremećaji i simptomi noćnog mokrenja mogu se pojaviti istovremeno, a da među njima nema uzročne povezanosti. U skupini djece s primarnim noćnim mokrenjem nađeno je da 1/3 djece ima najmanje jednu pridruženu psihijatrijsku dijagnozu, a u skupini djece sa sekundarnim noćnim mokrenjem 2/3 djece ima najmanje jednu pridruženu psihijatrijsku dijagnozu.

Najčešći pridruženi psihijatrijski poremećaji su hiperkinetski poremećaj, poremećaj ponašanja, strahovi od odvajanja, socijalni strahovi, depresija i fobije. Istraživanja su pokazala da djeca s noćnim mokrenjem mogu imati osjećaj krivice i stida, viktimizacije, izbjegavati društvene aktivnosti i osjećati se različitim od druge djece. Osim toga noćno mokrenje također ima snažan utjecaj na razinu samopoštovanja koje je u djece s noćnim mokrenjem često sniženo u odnosu na njihove vršnjake koje ne mokre u krevet. Nakon uspješnog tretmana uočeno je poboljšanje društvenog i emocionalnog funkcioniranja djece koja su imala probleme s noćnim mokrenjem.

Liječenje

Psihijatrijsko farmakološko liječenje uključuje tricikličke antidepresive, serotoninske antidepresive i različite druge lijekove kao što su stabilizatori raspoloženja, anksiolitici i dr. Izbor lijekova ovisit će i o pridruženim psihijatrijskim poremećajima. Osim farmakološkog liječenja mogu se koristiti bihevioralne i psihoterapijske intervencije.