U kliničkoj praksi svakodnevno se susrećemo s raznim psihijatrijskim dijagnozama koje se mogu shvatiti u kontekstu lakših psihičkih poremećaja pa sve do pravih i teških duševnih bolesti.

U kliničkoj praksi svakodnevno se susrećemo s raznim psihijatrijskim dijagnozama koje se mogu shvatiti u kontekstu lakših psihičkih poremećaja pa sve do pravih i teških duševnih bolesti. Iako je u velikom broju slučajeva etiološki teško razjasniti psihička stanja u kojima se pacijenti nalaze, znači ne možemo točno povezati neki uzrok kao razlog psihičke destabilizacije, utješno je da u terapijskom smislu znamo i možemo smanjiti smetnje, ako ne u potpunosti ih i otkloniti. Postoje različiti terapijski pristupi liječenju; jedan dio psihijatara oslanja se uglavnom na lijekove, drugi pak na razne psihoterapijske metode, ali čini se kako je kombinacija lijekova i psihoterapije najdjelotvornija.

U skladu s tim, svaki psihofarmak, dakle lijek koji djeluje na mozak, ima i te kako svoje mjesto i važnu primjenu u liječenju, a pogotovo ukoliko se radi o težim duševnim smetnjama. U teže psihičke smetnje ubrajamo u užem smislu psihotične poremećaje, poremećaje raspoloženja, a ponekada i poremećaje ličnosti i ponašanja odraslih, ali i organske mentalne poremećaje – smetnje koje se ispoljavaju zbog narušenog tjelesnog zdravlja, poglavito bolesti mozga.

Olanzapin je antipsihotik i stabilizator raspoloženja, lijek koji djeluje na središnji živčani sustav i uklanja sumanute ideje i halucinacije, dovodi do smirivanja nemira i napetosti. U kemijskom smislu, olanzapin je antipsihotik sa širokim farmakološkim djelovanjem na brojne neurotransmiterske receptore. Ispitivanja su pokazala da postoji afinitet olanzapina za serotoninske, dopaminske, muskarinske, adrenergičke i histaminske receptore. Od svih tih receptora, nama je najbitnije antagonističko djelovanje olanzapina na serotoninske, dopaminske i kolinergičke receptore. Vezujući se na ciljna mjesta u mozgu, lijek dovodi do stabilizacije poremećene kemijske ravnoteže u mozgu, što se u ponašanju bolesnika manifestira kao poboljšanje stanja – dolazi do sređivanja tijeka i sadržaja misli, sumanuteideje blijede ili u potpunosti nestaju, obmane osjetila – halucinacije također u bitnome blijede ili nestaju, nemir i napetost se reduciraju. Lijek je interestantan zbog pozitivnog djelovanja na raspoloženje koje postaje adekvatnije, skladnije. Da bi se postigao ovakav terapijski efekt potrebno je izvjesno vrijeme redovnog uzimanja lijeka u propisanoj dnevnoj dozi, a očekivano vrijeme poboljšanja je negdje od dva do šest tjedana. Stoga treba pacijenta, ali i njemu bliske osobe, uputiti na to da će se poboljšanje psihičkog stanja zbivati postepeno, uz redovno uzimanje lijeka na propisani način i u dozi koja je terapijska. Uz pozitivne učinke, olanzapin može dovesti, i to se relativno često dešava, do određenih nuspojava: dobivanje na tjelesnoj težini je vjerojatno najvidljiviji nuzefekt lijeka. Pacijenti se često žale na pojačani apetit koji teško kontroliraju. Jedan dio njih zbog toga izostavlja lijek i na taj način ponovno mogu dovesti svoju bolest u pogoršano stanje. Stoga je nužno upozoriti na ovu neželjenu pojavu. Manje vidljiva nuspojava objedinjena je u metaboličkom sindromu – porastu razine kolesterola, krvnog tlaka, povišenju razine šećera u krvi, nakupljanju masnog tikiva u području trbuha. Treba svakako odvagnuti dobre i loše strane terapije, poticati pacijente da se brinu za svoje zdravlje, da ga održavaju i unapređuju jer unatoč naporima još uvijek postoji određeni zazor od stigme kod psihijatrijskih pacijenata. Dobrobit lijeka i pozitivan učinak ipak su daleko povoljniji i bitniji u odnosu na moguće neželjene efekte terapije. Stoga ne bi trebalo biti dileme da li uzimati dokazano učinkovit i dostupan lijek ili ne. Još jedna od prednosti ovog lijeka bila bi potreba uzimanja samo jedne vrste tableta, nešto što zovemo monoterapija, jer mu je djelovanje takvo da pokriva niz psihičkih tegoba pa se time lakše procjenjuje njegovo djelovanje i određuje doziranje. Kako se lijek proizvodi u obliku tableta koje su topljive u ustima, gotovo se trenutno stavljene na jezik rastapaju i apsorbiraju, to je primjena ovakve terapije značajno olakšana kod onih bolesnika koji nisu suradljivi i skloni su izbjegavanju uzimanja lijeka, a u čemu su neki naši pacijetni razvili zavidnu spretnost. Ovakva tableta olakšava kontrolu uzimanja farmaka u bolničkim uvjetima ali i u nastavku liječenja, gdje su članovi obitelji parteneri u liječenju. Njima je briga oko urednog uzimanja propisnog lijeka olakšana, a i samim pacijentima je tableta primamljivog dizajna.

Iako možda nije nužno potrebno, nije naodmet još jednom ponoviti da je preduvjet očuvanja zdravlja bolesnika koji imaju antipsihotičnu terapiju uvijek i iznova napomenuti nužnost redovnog uzimanja lijeka, što povećava šanse za dugotrajnu stabilnu funkcionalnost u svim životnim segmentima.