Panični poremećaj – prepoznavanje i liječenje

Panični poremećaj stanje je patološke anksioznosti koje se manifestira spontanim javljanjem paničnih ataka, nakon čega slijedi strah od novih napada te razvoj izbjegavajućeg ponašanja. Smatra se da je doživljavanje paničnog straha jedno od najmučnijih doživljaja koje čovjek može iskusiti te da se kao takvo ne može dugo podnositi.

Koje su karakteristike paničnog poremećaja?

Panični poremećaj stanje je patološke anksioznosti koje se manifestira spontanim javljanjem napada panike, nakon čega slijedi strah od novih napada te razvoj izbjegavajućeg ponašanja. Smatra se da je doživljavanje paničnog straha jedno od najmučnijih doživljaja koje čovjek može iskusiti te da se kao takvo ne može dugo podnositi. Klinička slika paničnog poremećaja može biti različite težine, od blagih, srednje teških, do teških stanja, što se procjenjuje prema učestalosti i intenzitetu paničnih ataka. Poznato je da pacijenti s paničnim poremećajem nerijetko tijekom paničnih ataka traže hitnu medicinsku pomoć zbog intenzivnog doživljaja životne ugroženosti.
U kojoj se dobi panični poremećaj najčešće pojavljuje?
Panični poremećaj pojavljuje se najčešće u dobi od 20 do 40 godina, prevalencija je 1,5-4% opće populacije. Nešto je češći u žena, osobito kada je prisutna i agorafobija.  

Kako prepoznati panične napade?

Panični napad je iznenadno, neočekivano javljanje vrlo intenzivne anksioznosti u trajanju od oko desetak minuta, što je popraćeno različitim tjelesnim i psihičkim simptomima, uz neodoljivu potrebu da se što prije potraži pomoć. Od tjelesnih simptoma mogu se javiti ubrzani srčani ritam, lupanje srca, znojenje, drhtavica, osjećaj nedostatka zraka i gušenja, bol i nelagoda u prsima, mučnina ili nelagoda u trbuhu, trnci po rukama i nogama, navala osjećaja topline ili hladnoće, vrtoglavica, ošamućenost, nesigurnost ili nesvjestica, a od psihičkih simptoma derealizacija (doživljaj nestvarnosti okoline), depersonalizacija (doživljaj vlastite nestvarnosti) te specifičan strah od gubitka kontrole ili od ludila, te strah od smrti.

Koji su sekundarni fenomeni paničnog poremećaja?

Tipično je javljanje tzv. anticipirajućeg straha, tj. straha od ponovnog javljanja paničnih napada te izbjegavajuće ponašanje, tj. izbjegavanje situacija u kojima se osoba osjećala ugroženo i koje povezuje sa napadima panike. U nekim slučajevima počinje se izbjegavati izlaženje iz kuće bez pratnje, strah od boravka u gužvi i sl., osoba sve više ograničava svoje kretanje, te se tada radi o razvoju paničnog poremećaja sa agorafobijom. Neliječeni panični poremećaj koji dulje traje također može dovesti do razvoja depresije. 

Koji su uzroci javljanja paničnih napada?

U nastanku paničnog poremećaja navode se biologijske, psihodinamske i bihejvioralne teorije. U biologijskim teorijama ističe se da je tijekom panične atake prisutna pretjerana vegetativna reakcija uz povećani tonus simpatikusa, povećano je otpuštanje kateholamina, uz sudjelovanje drugih neurotransmitorskih sustava. Psihodinamska teorija panični napad opisuje kao stanje regresije u kojoj dolazi do potpunog sloma obrane potiskivanjem, anksioznost preplavi osobu i „prazni“ se kroz panična stanja, dok se u bihejvioralnoj ističe da anksioznost može biti naučena kroz identifikaciju modela ponašanja roditelja, zatim anksioznost koja se razvija nakon doživljenih zastrašujućih podražaja, npr. nezgoda, koje se prenose na druge podražaje, kao i anksioznost uslijed frustracija koja postaje uvjetovani odgovor na druge stresogene situacije.

Da li panični napadi mogu biti posljedica tjelesne bolesti?

Iako je povezanost paničnog poremećaja sa nekom tjelesnom bolesti rijetka, ipak se kao pravilo preporuča provođenje osnovnih laboratorijskih pretraga i dijagnostičkih postupaka koji se odnose na provjeru funkcije štitnjače i rada srca (hormoni štitnjače i EKG).

Kako se liječi panični poremećaj?

Zbog prisutnosti brojnih tjelesnih simptoma osobe koje su doživjele panični napad nerijetko isprva obavljaju različite somatske pretrage, od rutinskih, do složenijih, odlaze na internističke i neurološke preglede, te za to vrijeme propuštaju pravovremeni početak liječenja. Zbog toga je važna uloga obiteljskog liječnika u prepoznavanju i liječenju poremećaja, odnosno upućivanju psihijatru. 
Liječenje paničnog poremećaja nikako se ne bi smjelo ograničiti na pružanje prve pomoći tijekom panične atake (obično davanjem injekcije diazepama intramuskularno kao hitno stanje), a bez planiranja ciljanog i kontinuiranog liječenja. 
U liječenju paničnog poremećaja smatra se najučinkovitijom kombinacija farmakoterapije i kognitivno-bihevioralne psihoterapije, dok je u nekih indicirana psihodinamski orijentirana psihoterapija, kao i obiteljska terapija.
U farmakoterapiji, tj. terapiji lijekovima, koristi se kombinacija anksiolitika i antidepresiva. Od antidepresiva najčešće se uključuju tzv. selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina, a od anksiolitika benzodiazepini, osobito alprazolam, čija se doza prilagođava težini kliničke slike. Nakon smirivanja simptoma, tj. ublažavanja i redukcije intenziteta paničnih napada, doza anksiolitika postupno se smanjuje, kako bi se spriječio razvoj ovisnosti, a nastavlja se terapija održavanja antidepresivom. Veoma je važno liječenje provoditi dovoljno dugo jer prerano isključivanje medikacije često dovodi do recidiva, tj. ponovnog javljanja napada.
Cilj kognitivno-bihejvioralne terapije je razjasniti pacijentu pogrešno interpretiranje tjelesnih simptoma pri paničnom napadu te djelovati na izbjegavajuće ponašanje postupnim izlaganjem situacijama koje su dovele do napada. Također su korisne vježbe relaksacije kao i vježbe pravilnog disanja, uz umjerenost u fizičkim aktivnostima. Savjetuje se izbjegavanje crne kave i pušenja.

Kakva je prognoza izliječenja paničnog poremećaja? 

Panični poremećaj je nerijetko kronično stanje koje zahtijeva dugotrajnije liječenje, koje traje u prosjeku 8-12 mjeseci. Iako je tijek i ishod poremećaja veoma individualan, statistike upućuju da 30-40% pacijenata nakon dovoljno dugog vremena gube simptome, oko 50% ima simptome slabijeg intenziteta koji ih ne ometaju u svakodnevnici, dok u 10-20% pacijenata simptomi ostaju i nadalje izraženi. Kao što je navedeno, pravovremeno prepoznavanje i liječenje paničnog poremećaja, uključivanje psihoterapije i lijekova u dovoljno dugom razdoblju, utječu na bolju prognozu poremećaja i veći postotak izliječenja.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Dermatitis

Dermatitis u djeteta – čime mazati?

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Laktobacili

Probiotici i rak vrata maternice

Anaerobne bakterije koje žive u rodnici te laktobacili, L.crispatus, L. gasseri i L. jensenii proizvode mliječnu kiselinu i H2O2 i tako stvaraju pH od 3,8 do 4,5. Tim se postiže kisela sredine koja služi kao zaštitni faktor i pridonosi zdravlju sluznice. Takav nizak pH, odnosno kisela sredina rodnice onemogućuje i sprječava rast drugih vrsta bakterija […]

Analni otvor

Izrasilne oko analnog otvora – molim mišljenje

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]