Pasivno-agresivni poremećaj ličnosti, 2. dio

Pasivno-agresivne osobe su nestalne, neodlučne, kontradiktornih emocija i ponašanja, neobične i nepredvidljive. Ambivalentnost u odnosima rezultat je konflikta između njihove potrebe da ovise o drugima.

Pasivno-agresivne osobe su nestalne, neodlučne, kontradiktornih emocija i ponašanja, neobične i nepredvidljive. Ambivalentnost u odnosima rezultat je konflikta između njihove potrebe da ovise o drugima, a s druge strane želje za samopotvrdom. Stoga se njihovo ponašanje mijenja od iskazivanja ljutnje do obećanja da će se popraviti, tako da osciliraju između svadljivosti i popustljivosti.

Kada zbog svog defetističkog stava nailaze na negativne reakcije drugih, njihov je doživljaj da ih drugi potcjenjuju ili pogrešno razumiju. Radi neriješenog osjećaja manje vrijednosti osciliraju između osjećaja vlastite superiornosti i samoprijezira. Ovakve unutrašnje kontradiktornosti koje se manifestiraju kroz neshvatljive promjene ponašanja kao čestu poljedicu imaju da ih druge osobe izbjegavaju. I tada njihov doživljaj proizlazi iz njihove strukture – a to je da su zapravo drugi dominantni, zahtjevni i kontrolirajući.

Za njih su autoriteti dominantni i nepravedni, no istovremeno netko tko može pružiti prihvaćanje i brižnost. Kada ih se suoči s vlastitim ponašanjem, nemaju uvid kako su njihovi postupci doveli do određene situacije, već optužuju druge. 

Svoju ljutnju izražavaju suzdržano, no cilj je takvog ponašanja da druga osoba odgovori agresijom jer tada imaju potvrdu za svoj “napad”. U podlozi se nalazi njihova potreba za povređivanjem druge osobe, no sve svoje iskaze žele prikriti, kao i samu ljutnju. Oni ne žele poštedjeti osjećaje druge osobe, već naprotiv, što više ju povrijediti. Dakle, cilj je na suptilan način dovesti drugu osobu da reagira ljutnjom kako bi se onda ta druga osoba osjećala krivom i kasnije sebi predbacivala radi svoje reakcije. Na taj način pasivno-agresivne osobe mogu stalno potvrđivati da se nalaze u ulozi žrtve. Oni će se čuditi reakcijama druge osobe i poricati da su oni doveli do takve reakcije ili će tvrditi da je druga osoba pretjerano reagirala.

Kod ovih osoba često se mogu razviti depresivni ili anksiozni poremećaj te različite vrste ovisnosti.

Poremećaj se u prvom redu liječi psihoterapijom. Tek prepoznavanjem vlastitog ponašanja i njegovom promjenom moguće je stvaranje kvalitetnijih odnosa. Korisna je grupna terapija koja pomaže u suočavanju s vlastitim ponašanjem, a lijekovi se propisuju kako bi se olakšali određeni simptomi (anksiozne ili depresivne smetnje).

U psihoterapiji je potrebno razjasniti da ljutnju i zahtjevnost prema drugima izražavaju na okolišan način te da svojim otporom koče i onemogućavaju da se određene stvari dogode. Tek se stjecanjem uvida mogu razumjeti rana iskustva u kojima su se osjećali obezvrijeđeno te koliki utjecaj to ima na njihov strah od toga da će im samostalnost biti ugrožena kada druga osoba želi bliskost te da se povezanost neće izgubiti ako se druga osoba želi malo povući i osamiti.

Dakle, cilj je postati svjestan svoje ljutnje i stalnog osjećaja frustriranosti, potrebe da se druge „kazni” na skriven i indirektan način te da osjećaj vlastite vrijednosti ne ovisi o tuđem mišljenju. Ne treba se bojati svoje ljutnje, već ju treba prepoznati, kao i pokušaj da se brojnim izgovorima izbjegne odgovornost ili da se vlastita ogorčenost iskaljuje na drugima.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

ACNES

ACNES – 4. dio

Liječenje ACNES-a – nastavak. Lijekovi kao što su paracetomol i nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproxen) koji se koriste kod akutnog bola i većine drugih bolnih stanja ovdje nisu pokazali veliku učinkovitost. Lijekovi kao antikonvulzivi (gabapentin), antidepresivi (amitriptylin, duloksetin) koje koristimo kod neuropatske boli, kao i lokalna terapija koju koristimo kod neuropatkse boli kao lidokain flaster […]

Bubreg

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]