Poremećaj prilagodbe je privremeno stanje uzrokovano stresom. Povezano je sa psihološkim, a ponekad i drugim simptomima koji mogu ometati svakodnevni život…

Poremećaj prilagodbe je privremeno stanje uzrokovano stresom. Povezano je sa psihološkim, a ponekad i drugim simptomima  koji mogu ometati  svakodnevni život. To je stanje koje nastaje kada se osoba ne može prilagoditi nekoj novonastaloj životnoj situaciji koja uključuje veliku promjenu u životu ili gubitak. Različiti stresni događaji ili teške životne situacije mogu potaknuti razvoj ovog poremećaja, kao što su gubitak voljene osobe, kraj emocionalne veze ili braka, gubitak ili promjena posla, teška bolest (vlastita ili bliske osobe), napad ili pljačka, prometna nesreća, velika promjena u životu (stupanje u brak, dobivanje djeteta, odlazak u mirovinu) i niz drugih. Nemogućnost prilagodbe na stresni događaj može uzrokovati jedan ili više izraženih psihičkih i fizičkih simptoma. Javlja se kod djece i odraslih.

Za postavljanje dijagnoze poremećaja prilagodbe moraju biti zadovoljeni sljedeći kriteriji:

• emocionalni poremećaji ili poremećaji u ponašanju javljaju se kao reakcija na stresan događaj koji se javio unazad tri mjeseca, reakcija na stresan događaj svojim intenzitetom nadilazi očekivanu reakciju, simptomi nisu isključivo posljedica reakcije žalovanja.

Simptomi

Psihičke i fizičke simptome povezane s poremećajem prilagodbe obično se javljaju tijekom ili odmah nakon iskustva stresnog događaja. Iako  poremećaj traje ne dulje od šest mjeseci, simptomi bolesti se mogu nastaviti ako se stresor ne ukloni. Neki ljudi imaju samo jedan simptom, neki višestruke.

Mentalni simptomi poremećaja prilagodbe mogu uključivati: buntovnost i impulzivnost, plačljivost, pojačanu napetost, sniženo raspoloženje, smetnje apetita, gubitak energije, nedostatak koncentracije, gubitak samopouzdanja, suicidalne misli.

Tjelesni simptomi mogu uključivati: nesanicu, mišićne trzaje ili drhtanje, umor, bolove u tijelu, lošu probavu.

Ostali simptomi koji se javljaju u sklopu ovog poremećaja su: izostajanje s posla ili iz škole, zabrinutost, učestale glavobolje, povećana konzumacija alkohola ili drugih psihoaktivnih tvari, te općenito sklonost destruktivnom ponašanju. Kod djece i adolescenata prevladavaju smetnje u ponašanju, dok su kod odraslih češće prisutne emocionalne smetnje (potištenost ili tjeskoba).

Ovaj se poremećaj može javiti kod bilo koga i u bilo kojoj dobi, no češće se javlja u situacijama prijelaza iz jednog životnog razdoblja u drugi, a to su mladost, zrela dob i starija životna dob. Ipak, navodi se da je važna životna dob u smislu da je npr. gubitak posla lakše prebroditi u mlađoj dobi jer su ujedno i veći izgledi za pronalaženje novog posla. Poremećaj prilagodbe može biti posljedica jednog stresnog događaja ili istovremene pojave više zasebnih događaja.

Kod akutnog poremećaja prilagodbe simptomi traju do šest mjeseci, a dulje trajanje smetnji se klasificira kao kroničan poremećaj prilagodbe.

Liječenje poremećaja prilagodbe:

• ponekad zahtijeva samo kratkoročno liječenje ali ima i pacijenata koji moraju  biti tretirani tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Poremećaj prilagodbe liječi se farmakoterapijom u kombinaciji sa psihoterapijom.

Farmakoterapija: koriste se benzodiazepini (kao što lorazepam i alprazolam), nonbenzodiazepinski anksiolitik, SSRI ili SNRI (poput sertralina i venlafaksin).

Postoji nekoliko vrsta terapije koje se koriste za liječenje poremećaja prilagodbe:

• psihoterapija (savjetovanje i suport)
• obiteljske i grupne terapije
• grupe podrške specifične za uzrok poremećaj prilagodbe
• kognitivne bihevioralne terapije ili CBT (fokusira na rješavanje problema promjenom neadekvatnog način razmišljanja i ponašanja)
• interpersonalna psihoterapija ili IPT (kratkoročni psihoterapija tretman)

Prevencija

Nema sigurnog načina za sprječavanje poremećaja prilagodbe. Međutim, učenje o antistresnim metodama i stvaranju vještina može pomoći nositi se s stresom. Postati prilagodljiviji znači biti u stanju prevladati stres. Dobro je razvijati snažnu socijalnu mrežu ljudi koja vam može biti važna podrška, živjeti zdravo, stvarati i povećavati svoje samopoštovanje.

To sve može biti korisno da se čovjek pripremi za stresne situacije, posebice ako unaprijed zna da slijede.  Također možete nazvati svog liječnika ili terapeuta.