Poremećaji prehrane javljaju se u oko 4% populacije. Obično se javljaju u adolescenciji, no u oko 5% slučajeva javljaju se u ranim dvadesetim godinama. Češće se javljaju kod osoba ženskog spola (prosječno 10 do 20 puta češće).

Poremećaji prehrane javljaju se u oko 4% populacije. Obično se javljaju u adolescenciji, no u oko 5% slučajeva javljaju se u ranim dvadesetim godinama. Češće se javljaju kod osoba ženskog spola (prosječno 10 do 20 puta češće). U zadnjih nekoliko desetljeća učestalija je pojava anoreksije, posebno kod djevojčica i dječaka predpubertetske dobi. Često se uz ovaj poremećaj javlja depresija, socijalna fobija i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Ne zna se točan uzrok, no pretpostavlja se da podlogu za razvoj ovih poremećaja čini kompleksna interakcija genetskih, bioloških, bihevioralnih, psiholoških i socijalnih čimbenika. Neka istraživanja pokazuju veću učestalost kod jednojajčanih blizanaca u odnosu na dvojajčane blizance. Endogeni opioidi mogu djelovati na potiskivanje osjećaja gladi. Funkcija štitne žlijezde također je suprimirana. Neki istraživači smatraju da postoji disfunkcija osi hipotalamus-hipofiza, dok su neke studije pokazale poremećaj funkcije serotonina, dopamina i noradrenalina (svaki od ovih neurotransmitora povezan je s regulacijom osjećaja gladi u paraventrikularnim jezgrama hipotalamusa).

Od socijalnih čimbenika pretpostavlja se da određenu ulogu imaju problematični odnosi s roditeljima, odnosno u takvim je obiteljima obično prisutna visoka razina izolacije i hostilnosti te niska razina podrške i empatije.
Vrlo često je anoreksija kod adolescenta reakcija na zahtjev za osamostaljenjem u sklopu kojeg se očekuje viši stupanj funkcioniranja, posebice socijalnog i seksualnog. Kod ovih osoba karakterističan je nedostatak osjećaja autonomije. Mnogi čak imaju osjećaj kao da njihovo tijelo na neki način kontroliraju roditelji, tako da kroz takvu izrazitu samodisciplinu anoreksični bolesnici pokušavaju razviti osjećaj autonomije. Prema psihodinamskom shvaćanju takve se osobe ne mogu psihološki separirati od svoje majke.

Bulimija se javlja češće od anoreksije, također češće kod osoba ženskog spola, no počinje u nešto kasnijoj adolescenciji od anoreksije. Iako se često javlja kod osoba normalne tjelesne težine, ponekad se radi o osobama koje su ranije imale prekomjernu težinu.
Pretpostavlja se da u nastanku ovog poremećaja važnu ulogu imaju serotonin i noradrenalin te možda povišena razina endorfina.
Osobe koje boluju od poremećaja prehrane su osobe koje imaju visoko postavljene ciljeve. Često potječu iz obitelji u kojima nedostaje bliskosti. Kod njih je prisutan manjak kontrole superega i ego snaga. Općenito teško kontroliraju svoje impulse što se očituje kao sklonost ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i autodestruktivnim odnosima.
Često žene koje su doživjele seksualno zlostavljanje razviju bulimiju. Jedna od najvažnijih stvari je da sami roditelji imaju zdrave prehrambene navike.