Osim depresivnog i anksioznog poremećaja, jedna od mogućih posljedica infarkta miokarda jest i razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja. Ranije se posttraumatski stresni poremećaj uglavnom povezivao s izlaganjem.

Osim depresivnog i anksioznog poremećaja, jedna od mogućih posljedica infarkta miokarda jest i razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja. Ranije se posttraumatski stresni poremećaj uglavnom povezivao s izlaganjem ratnim događajima ili prirodnim katastrofama, no kako infarkt miokarda ima karakteristike traumatskog događaja, smatra se da i životno ugrožavajuće medicinsko stanje (kao što su neke tjelesne bolesti), može dovesti do njegovog razvoja. Istraživanja su pokazala da je velik broj ispitanika osim potpuno razvijenog posttraumatskog stresnog poremećaja imao i supkliničke razine ovog poremećaja. Dakle, kako su ranija istraživanja ukazivala na važnost praćenja kardijalnih bolesnika radi razvoja anksioznog i depresivnog poremećaja, novija istraživanja upućuju također na rizik pojave posttraumatskog stresnog poremećaja.

Raste broj dokaza koji ukazuju na prisutnost psihičkih poremećaja kao posljedice kardijalnih bolesti, kao i o tome koliko su oni nedovoljno prepoznati i liječeni. Istovremeno raste svijest o posljedičnim komplikacijama i nepovoljnom kliničkom ishodu. Iako su novouvedene tehnike i inovacije u kliničkoj kardiologiji povećale stopu preživljavanja i izliječenja, vidjelo se da važan čimbenik u ovom procesu još uvijek predstavlja psihološki profil bolesnika. Dapače, pretpostavlja se da psihološki čimbenici predstavljaju važan rizični čimbenik, neovisno o svim dokazanim klasičnim biološkim čimbenicima. U tom smislu se pretpostavlja da bi prepoznavanje ove skupine visoko rizičnih bolesnika omogućilo primjenu potrebnih psiholoških intervencija i uključivanje bolesnika u dodatne potrebne psihosocijalne i bihevioralne intervencije. Na primjer, Američko udruženje kardiologa preporučilo je standardno skriniranje bolesnika na depresiju. Mišljenje je mnogih istraživača da liječenje depresije važno radi brojnih razloga, uključujući kvalitetu života, suradljivost bolesnika i njegovo blagostanje – a to je moguće primijeniti i na druge psihičke poremećaje. Stoga se sve razmišlja o potrebi uključivanja metoda ranog psihološkog prepoznavanja emocionalnog distresa i mogućih rizika ili pojave psihičkih poremećaja te njihovo liječenje kod kardijalnih bolesnika.
 .
Osim crta ličnosti, kod bolesnika s koronarnom bolesti, proučavani su stilovi sučeljavanja i obrambeni mehanizmi koje bolesnici koriste u nošenju s infarktom miokarda. Kao važan obrambeni mehanizam pokazao se mehanizam poricanja, odnosno vidjelo se da njegovo korištenje može dovesti do poboljšanog oporavka nakon infarkta. Prema nekim studijama poricanje upozoravajućih znakova prije napada i zanemarivanje fizičkih simptoma u naprezanju može dovesti do lošijeg ishoda.

Prema nekim istraživanjima bolesnici s infarktom miokarda kako bi izbjegli podsjetnike na infarkt miokarda, mogu razviti maladaptivne stilove sučeljavanja što se manifestira tako da ne uzimaju preporučenu terapiju ili da ne potraže pomoć ako im se pojave rani znakovi ponovnog infarkta. Osobe koje su bile bolje adaptirane osobe pribjegavale su stilovima sučeljavanja orijentiranim na problem (osobito kod dugotrajne prilagodbe), dok se pokazalo da je stil sučeljavanja orijentiran na emocije možda bio primjereniji u situacijama opasnim po život, na primjer u akutnoj fazi infarkta.

S druge strane, neki autori smatraju da je kod osoba predisponiranih za kronični stres u podlozi prisutna jedna opća crta ličnosti. To bi značilo da ovaj čimbenik može predstavljati čimbenik jedne opće psihološke vulnerabilnosti, odnosno da crte depresije, anksioznosti i ljutnje predstavljaju indikatore za razvoj infarkta miokarda.