Pacijenti sa psihosomatskim poremećajima, koje psihijatri danas po psihijatrijskim klasifikacijama kao što su DSM IV i MKB-10 nazivaju somatoformnim poremećajima, dolaze najčešće liječniku žaleći se na brojne simptome koje je teško povezati s bilo kojim poznatim procesom ili bolesti.

Pacijenti sa psihosomatskim poremećajima, koje psihijatri danas po psihijatrijskim klasifikacijama kao što su DSM IV  i MKB-10 nazivaju somatoformnim poremećajima, dolaze najčešće liječniku žaleći se na brojne simptome koje je teško povezati s bilo kojim poznatim procesom ili bolesti. Dok navode svoje simptome, jedino je jasno da ne rijetko povezani ili potaknuti socijalnim ili psihološkim krizama i stresovima. Stoga ovakav proces razvijanja tjelesnih simptoma koji su ekspresija emocionalnih i mentalnih stanja nazivamo somatizacije.

Tipovi psihosomatskih poremećaja

U psihosomatske poremećaje po DSM klasifikaciji, koju najčešće rabe istraživači,  svrstavamo: somatizacijski poremećaj, konverzivni poremećaj (u starim klasifikacijama poznat kao histerija), hipohondrija i kronični bolni sindrom.Često se simptomi preklapaju pa je teško govoriti o jednoznačnoj dijagnozi.

Somatizacijski poremećaj

Pacijenti s ovim poremećajem najčešće se javljaju liječniku iznoseći brojne fizičke patnje a da se ne može ući u trag u uzroku takvog stanja. Ako i postoje neki fizički uzroci boli, rijetko su dovoljno jasni da bi odgovarali težini simptoma koje bolesnik opisuje. Ovi pacijenti provedu godine idući od doktora do doktora a da ne dobiju dijagnozu. Kako im se često u takvim slučajevima prepisuje dosta lijekova nerijetko znaju razviti poremećaje ovisnosti.

Somatizacijski poremećaji najčešće započinju u doba puberteta odnosno adolescencije, rjeđe u tridesetim godinama i češće se javljaju u žena.

Simptomi su: gastrointestinalne tegobe, bolovi u prsnom košu, glavobolje, problemi s disanjem, problemi s mokraćnim sustavom te osjećaj slabosti. Kod žena se javljaju neredoviti i /ili bolni menstrualni ciklusi, česta povraćanja tijekom trudnoće.

Ne rijetko somatizacijski poremećaji uključuju depresivne simptome: nesanice, slab apetit, nedostatak interesa.

Konverzivni poremećaj

Iako se ovaj poremećaj može javiti u oba spola, češći je u žena. Radi se o poremećaju koji uključuje gubitak ili zamjenu pojedinih funkcija organa ili dijelova tijela koji na izgled ima fizički uzrok, no uzrokovan je zapravo psihičkim čimbenicima. Najčešći simptomi su: amnezija, sljepilo, djelomična ili totalna paraliza, epilepsiji nalik napadi, lažna trudnoća, nemogućnost govora ili gutanja. Ono što se može činiti čudnim jest činjenica da pacijenti koji pate od konverzivnog poremećaja ne rijetko zadržavaju prisebnost nazvanu la belle indiferance (prekrasna nezainteresiranost) unatoč dramatičnim simptomima.

Konverzivni poremećaji često prate depresiju ili neke tipove poremećaja ličnosti, kao što su ovisni ili histrionski tip. Neki istraživači smatraju da se ovaj poremećaj analogija posttraumatskom stresnom poremećaju, koji je kod žena često posljedica silovanja, incesta ili nasilja u obitelji.

Hipohondrija

Pacijenti s ovim poremećajem okupirani su idejom da unatoč liječničkim razuvjeravanjima boluju od neke opasne i ozbiljne bolesti. Također se žale na brojne simptome koji su često potaknuti nekim emocionalnim stresom. Ponekad se javlja prolazno, kao dio reakcije žalovanja.

Uglavnom uključuje simptome poput ostalih psihosomatskih bolesti: nesanicu, gubitak apetita, gubitak libida. Također imaju simptome anksioznih poremećaja ili poremećaja ovisnosti.

Kronični bolni sindrom

Može biti rezultat rezultat ozljede kralješnice ili raka, no karakterizira ga bol koja je inkopatibilna s fizičkim supstratom. Bol je teža i dugotrajnija nego je uobičajeno kod takvih stanja. Kronični bolni sindrom uključuje bol u bilo kojem dijelu tijela koja traje barem šest mjeseci.

Ovaj sindrom često ljudima stvara funkcionalne probleme: postaju ljuti, osjećaju nemoć, demoralizirani su, osamljeni, otuđeni od obitelji i prijatelja i ovise o lijekovima protiv bolova. Kod polovine ovih pacijenata, prvi simpotomi uslijede nakon specifične fizičke traume.

Iako kronični bolni sindrom može započeti u bilo kojoj dobi, najčešće ipak započinje u srednjoj životnoj dobi. Dva puta je češći u žena, i učestao u ljudi kolji su fizički ili seksualno zlostavljani u dječjoj dobi.

Uzroci i liječenje psihosomatskih poremećaja

Postoje različita stajališta s kojih se mogu proučavati i interpretirati ovi poremećaji. U nekim slučajevima može se raditi o simptomima nekih drugih psihijatrijskih poremećaja kao što su depresija, panični poremećaji, drugi anksiozni poremećaji, poremećaji ličnosti. U drugim slučajevima, može ih se interpretirati kao simboličku ekspresiju u čijoj je podlozi neki emocionalni konflikt. Istraživanja su pokazala da je percepcija boli različita kod pojedinih ljudi te da je povezana s nekim razlikama koje postoje u pojedinačnom središnjem živčanom sustavu, odnosno senzornim putovima mozga. Moguće je i da somatizacije budu nenormalno ponašanje naučeno u djetinjstvu i stoga mogu biti potaknute nekim događajima i odnosima s ljudima tijekom života. Neki ljudi nauče unutar obitelji da biti bolestan znači dobiti pažnju i na izvjestan način kontrolirati druge članove obitelji. Kroz ovakve situacije, naučeno, nesvjesno ponašanja je da je biti fizički bolestan zapravo jedini način privlačenja pažnje i u isto vrijeme oslobađanjaodgovornosti.

Liječnici opće prakse mogu posumnjati da se radi o ovom poremećaju kada je pred njima bolesnik koji je bio kod nebrojeno liječnika prije dolaska k njima. Za procjenu je potrebno dobro slušanje i strpljenje kako bi se diferencijalno dijagnostički isključili neki drugi poremećaji.

Psihosomatski poremećaji liječen se psihofarmakoterapijski i psihoterapijski.

Uobičajeno, kod hipohondrije preporuča se psihoterapijski tretman, najčešće KBT, a u obzir dolazi i interpersonalna psihoterapija.

Kod somatizacijskog poremećaja i konverzivnog poremećaja uz psihoterapiju nerijetko je potrebno uvođenje antidepresiva kao što su sertralin, fluoksetin, paroksetin, fluvoksamin, escitalopram.