U akutnoj fazi bolesti najčešće su neophodni antipsihotici. Nakon što prođe akutna faza, osoba se može potpuno oporaviti te nastaviti normalno funkcionirati, odnosno ta epizoda može biti prva i jedina….

Piše: Dr. Tihana Jendričko, psihijatrica iz KB Dubrava

Liječenje shizofrenije

U akutnoj fazi bolesti najčešće su neophodni antipsihotici. Nakon što prođe akutna faza, osoba se može potpuno oporaviti te nastaviti normalno funkcionirati, odnosno ta epizoda može biti prva i jedina. No, najčešće ooboljela osoba doživi nekoliko epizoda tijekom života uz progresiju bolesti i posljedična oštećenja koja zahvaćaju ličnost i funkcioniranje. Isto tako vrlo često nakon akutne faze slijedi faza u kojoj dominiraju negativni simptomi.
U liječenju shizofrenije ključni su antipsihotični lijekovi. Ti lijekovi ponekad mogu izazvati nuspojave radi čega oboljele osobe razviju otpor prema njihovom uzimanju. Izbor lijeka ovisi o simptomimaa koji su izraženi, a način primjene (u tabletama ili u obliku injekcije) ovisi o tome da li bolesnik pokazuje suradljivost u liječenju ili ne. U slučaju pojačane uznemirenosti početno se uz antipsihotike mogu primijeniti benzodiazepini (npr. lorazepam).
Antipsihotici su se pojavili u medicini tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća. Važno je napomenuti da oni ne liječe bolest, no značajno pomažu u reduciranju smetnji. Prvi lijek, klorpromazin, bio je otkriven i primijenjen u liječenju shizofrenije slučajno, a ubrzo nakon njega pojavili su se drugi antipsihotici (haloperidol, flufenazin, tioridazin i drugi). Ovi su se lijekovi nazivali „neuroleptici“ zbog svoje učinkovitosti na pozitivne simptome (halucinacije, gubitak asocijacija, ambivalenciju i drugo), no često su izazivali neurološke nuspojave. Njihov je nedostatak i u tome što su manje učinkoviti kod gubitka motivacije i emocionalne zaravnjenosti.

Od 1989. godine, pojavom nove generacije antipsihotika, tzv. atipičnih antipsihotika, omogućena je manja pojava neuroloških nuspojava (tzv. ekstrapiramidne nuspojave). Prvi u ovoj skupini antipsihotika bio je klozapin, a zatim su slijedili i drugi (risperidon, olanzapin, kvetiapin, ziprasidon, aripiprazol). Iako su ovi lijekovi bolje podnošljivi i bolesnici ih puno bolje podnose, ipak mogu izazvati neke nuspojave. Danas se najčešće primjenjuje novija generacija antipsihotika. 

Može biti potrebno nekoliko tjedana nakon primjene lijeka da bi došlo do poboljšanja smetnji. Cilj liječenja je što bolje kontrolirati simptome bolesti s najmanjom mogućom dozom. Ponekad je potrebno isprobati različite lijekove u različitim dozama, kako bi se postigao željeni učinak, a ponekad su potrebne i kombinacije lijekova (s drugim antipsihoticima, antidepresivima ili anksioliticima).
Psihosocijalne metode liječenja su također vrlo važne u liječenju shizofrenije, a uključuju obiteljsku terapiju, trening socijalnih vještina, pomoć u profesionalnom osposobljavanju i podršku u pronalaženju posla te individualnu terapiju koja uključuje učenje o nošenju sa stresom i kako što ranije prepoznati znakove i simptome povratka bolesti. Edukacija o bolesti također je vrlo važna jer pomaže ne samo oboljeloj osobi kako što bolje razumjeti bolest i pristupiti liječenju, već daje podršku i obitelji. 

Nema sigurnog načina za prevenciju shizofrenije, no što se ranije započine s liječenjem, simptomi se bolje drže pod kontrolom, spriječava se razvoj komplikacija, a time i sama bolest ima bolju dugoročnu prognozu, odnosno spriječava se pojava novih epizoda.
Dakle, kako bi se smanjio rizik od pojave novih simptoma i epizoda, važno je izbjegavati sve vrste psihoaktivnih tvari, smanjiti izloženost stresu, dovoljno se odmarati te redovito i na vrijeme započeti s uzimanjem antipsihotične terapije. Isto tako važne su redovite kontrole kod liječnika i kontinuirano uzimanje medikamenata. Smanjenje doze ili izostavljanje lijeka moguće je jedino u dogovoru s psihijatrom.